Začitavanje: 'V kao Vendeta'

Alan Moore, čudak, pustinjak i mistik iz Northamptona, danas bez pretjerivanja u svijetu stripa figurira kao jedna od najvažnijih persona, čije svako djelo izaziva golem interes i oduševljenje fanova iz čitavog svijeta. Za razliku od gore navedenih talijanskih autora čiji opusi danas (bez obzira na armije obožavatelja) ipak funkcioniraju na temeljima nostalgije čitatelja koji su odrastali na Zagoru, Texu i Alanu Fordu, Mooreova djela predstavljaju nešto više od toga - to su prava mala remek djela devete umjetnosti koja osim zabave svoje čitatelje usput i educiraju.

Među pravim znalcima iz svijeta stripa, Moore već odavno ima kultni status, a u međuvremenu je postao i svojevrsna hollywoodska zlatna koka. Naime, za gotovo svako se njegovo djelo filmske kuće doslovce otimaju - From Hell, The League Of Extraordinary Gentelmen i V for Vendetta (O za osvetu) već su zaživjeli kao izuzetno gledani i profitabilni filmovi, a čini se da i Watchmene čeka ista sudbina.

Isprva pisana u crno-bijeloj tehnici, V for Vendetta je izlazila od 1982 - 1985 u Warrioru, listu koji se smatra nekakvom britanskom antologijom stripa. Godine 1986. Dez Skinn, urednik Warriora, ohrabren velikim uspjehom prvih epizoda Vendette, zadužuje Moorea da skupa sa crtačem Davidom Lloydom stvori fantastičan, revolucionaran mračni strip. Premda je prvotna ideja bila da se priča postavi u SAD u 30-te godine 20. st., ipak je odlučeno da se radnja prebaci u totalitarnu Veliku Britaniju postapokaliptične bliske budućnosti. U početku zamišljen kao realističan junak američke gangsterske ere, V postaje simbol anarhizma i bezkompromisne borbe protiv fašizma.

Kreirajući Vendettu i nastojeći postići dovoljno mračnu i provokativnu, a u isto vrijeme i zabavnu atmosferu, Moore i Lloyd koriste sva svoja znanja iz svih sfera života - pop-kulture, politike, književnosti, filozofije. Tako u Vendetti možemo opaziti Orwella, Huxleyja, Thomasa Discha, Vincenta Pricea, Davida Bowiea, Batmana… No, kao ključna inspiracija za pisanje Vendette, Mooreu je poslužila sama politička klima Velike Britanije sredinom 80-ih. Konzervativna vlada Čelične Lady i posljedice njenog političkog djelovanja (rat s Argentinom, bezbrojni štrajkovi, represija vlasti, porast nasilja) bili su bogomdani da ih Moore parafrazira u svom djelu. Dakle, radnja se događa u Londonu 1997. Britanija se oporavlja od posljedica nuklearne katastrofe, a nestabilnu situaciju koriste fašisti (premda se ni u jednom trenutku tako ne nazivaju, posve je jasno koju stranu drže) pod vodstvom kancelara Adama Suttlera i preuzimaju vlast. Provode teror, otvaraju konc-logore za sve one koji ne misle jednako, odnosno za sve koji se uopće usuđuju misliti, a gradovima patroliraju policijske i parapolicijske snage. No, jedna osoba ne misli da mora stajati po strani. To je on, jednostavno nazvan V. S maskom legendarnog britanskog anarhista iz 17. st., Guya Fawkesa, odlučuje se suprotstaviti režimu i srušiti ga bez obzira na posljedice. On je byronovski romantičan, karizmatičan, tajanstven, velik, ali je također i okrutan, jer se jedino okrutnošću na okrutnost može izvoljevati trijumf.

Kao što je vidljivo iz ovog kratkog uvoda u radnju i ovdje se radi o klasičnoj stripovskoj shemi vječne borbe između dobra i zla. Ipak, premda su likovi, i oni pozitivni i oni negativni, izmišljeni, čitatelja za vrijeme čitanja prožima jeza jer je svjestan da fašizam/totalitarizam, nikad ne spava, i ako ljudi ne budu pažljivi i svjesni zla koje prijeti, vrlo ih lako može pogoditi sudbina Mooreoovog Londona iz Vendette.

I za kraj, možda ne bi bilo na odmet spomenuti da romantičniji čitatelji i u ovom Mooreovom mraku mogu očekivati jednu ljubavnu priču, istina malo neobičnu, ali ipak ljubavnu.

Strip, nažalost, još uvijek nije objavljen u hrvatskom prijevodu, ali je zato moguće nabaviti srpsko izdanje V kao Vendeta Belog puta iz Beograda, ili se jednostavno potrudite s originalom.

Saša Čobanov