Začitavanje: 'Ofucani holivudski film'

Jane, crtačica stripova i Stephen, povijesničar i strastveni proučavatelj Američkog građanskog rata, u vezi su pet godina. Sherman je njihov novi cimer čija se želja da postane piscem gubi u rutini rada u velikoj knjižari. Nesigurnom Shermanu peripetije u život unosi nova djevojka Dorothy, neuredna novinarka koja ima neriješenih računa sa Shermanovim novim cimerima, s kojima je prije živjela. Uloga good guya pripala je Edu Velasquezu, strip-crtaču u ranim dvadesetima, koji se što prije želi riještiti stanovanja sa starcima, rada u očevoj željezari i titule djevca, ne nužno tim redoslijedom. Osim što će biti dobar prijatelj Shermanu, Ed će pokušati spasiti i karijeru ostarjelog crtača Irvinga Flavoura.

Na šestotinjak stranica Ofucanog holivudskog filma (Fibra, 2009.), crno-bijelog strip-albuma nagrađenog 2001. prestižnim Eisner Awardom, Alex Robinson (1969.) pripovijeda o ljudima u svojim dvadesetima, čije su poslovne i emotivne pozicije još vrlo klimave. Svi su visoko obrazovani, mahom kreativci vezani uz svijet izdavaštva, a scenografija njihovih života je sumorni New York devedesetih, s poslovičnim beskućnicima i još neprežaljenim grungeom.

Kvazi-odrasli likovi, zapeli u prijelaznoj fazi, možda će neke podsjetiti na ekipu iz filmova Kevina Smitha. Robinsonovi likovi u nastupu su vrlo odrješiti, inteligentni, duhoviti, ponekad i bahati, a fasada doskočica zna skrivati borbu s lošim navikama i nemogućnost ostvarivanja smislene emotivne veze. Stanje konstantne tranzicije mukotrpno je, promjene likova su male, nema spektakularnih holivudskih obreda inicijacije koji strelovito potjeraju transformaciju lika. Strip svoj originalni naslov Box Office Poison, prikladan svojem imiđu nezavisnog filma, duguje frazi iz fima Mommie Dearest (1981.) o životu filmske legende Joan Crawford koja, nakon što je šef studija proglasi otrovom za kino-blagajne, svoje frustracije iskaljuje na posvojenoj kćeri. U stripu, nasreću, nema zlostavljanja žičanom vješalicom.

Transformacija Robinsonovih crtačkih i pripovjedačkih sposobnosti vrlo je uočljiva: na prvim tablama likovi su obično u profilu ili en face, dok kasnije perspektiva evoluira, čime do izražaja dolazi Robinsonova pripovjedačka originalnost. Jednostavan crtež prikladan je priči koja je, iako na prvi pogled natopljena sumornim smogom i Weltschmerzom pogubljenih intelektualaca, vrlo zabavna i autentična.

Uvjerljivosti likova doprinose brojni flashbackovi, a između pojedinih epizoda pametno su ubačene table na kojima likovi odgovaraju na pitanja poput Što ćete pitati Boga? ili Što biste promijenili na sebi?, pomažući čitatelju da ih što bolje upozna. Za glavnog lika Robnison na početku postavlja Shermana, neuspješnog i neodlučnog pisca, ali pri sredini fokus prebacuje na samozatajnog, ali upornog, stripaša Eda koji pomaže starom crtaču Irvingu Flavouru da dobije dio zarade koju je ostvario Nightstalker, lik iz stripa kojeg je stvorio. Epizodom o Flavouru Robinson komentira nezavisnu stripovsku scenu i odnos velikih korporacija i nezaštićenih umjetnka. Između glavnih niti priče porazbacane su živopisne digresije koje je teško zaboraviti, bilo da se radi o jezivom susretu ubojice i anonimne djevojke iz provincije, ili o dirljivom Božiću s tuđom obitelji.

Detalja je mnogo, neki su vrlo suptilni, a ne manjka ni referenci na američku politiku i pop kulturu, što Film čini idealnim štivom za sentimentalnog geeka. Iz plošnih crteža iskaču više nego trodimenzionalni likovi o kojima, nakon kraja koji nije povoljan za sve, želite čitati još. Alex Robinson tome donekle i udovoljava zbirkom pripovjetki BOP! More Tales of Box Office Poison u kojoj se pojavljuju likovi iz stripa.

Više o autoru ovdje.

Fibra velikodušno nudi dvjestotinjak stranica previewa.

Srđan Laterza