Voluharice na vrištini

Zakuhavanje i nedavni rasplet oko Bookera uznemirio je duhove u Martićevoj 14D. Nije to ništa novo. Ista priča ponavlja se već godinama: o Nobelu se prozbori pokoja riječ uz kavicu, onako reda radi i vrlo površno, ali zato Booker pratimo s najvećom pažnjom i ustreptalih srdaca.

Ove godine Nadstojnik Luka otišao je i korak dalje. Angažirao je Nađu B. da u ime svih nas istraži, prouči i donese sud o svih šest romana koji su se našli u najužem krugu za, po nama, majku svih književnih nagrada. Svečano smo prisegnuli da ćemo nakon njezina nalaza svi odreda poduprijeti i zdušno navijati za onog autora čije djelo će ona ocijeniti najboljim.

Nađa je uzela šest romana, pročitala ih i rekla – A Brief History of Seven Killings, Marlon James, Jamajka!

Prepričala nam je ukratko o čemu se radi, pa nije bilo potrebe da i sami čitamo. Go James! Go Jamajka & Bob Marley!

"Koliko stranica?", zanimalo je Damjana.

"700 i nešto."

Redar je Ani dobacio prijekoran pogled i sav usplahiren izašao na kišu. Znao je on, boga im Jokina i Ani i Uredniku svih urednika i svima koji su mu govorili suprotno, da za pošten roman poštenom piscu treba prostora. Pa tako su i Pekića zajebavali – tebi je, brate, sve do 350 kartica – novela! Na koncu, Pekić je bio u pravu. Duboko u srcu i siroti redar oduvijek je ćutio istinu – sve ispod 500 stranica nije roman, pa da bog kaže. I držao se toga.

djelce do 50 stranica = mikropriča, faktički tričava skica

51-100 str. = kratka priča

101-300 str. = novelica, noveliška

301-500 str. = novela

501-700 str. = mršav roman, romaniška

701-1200 str. = roman

1201 i prek toga = pravi ili epski roman

E, ali onda su došli interneti, es-em-esovi, društvene mreže i sve ostale novotarije, a s njima i nova filozofija: kraćenjem do suštine, brušenjem do istinskog dragulja.

Kolikogod su ga lomili, Damjan nije popuštao novoj modi, već je tjerao po svom nižući guste brazde teksta. Na kraju, ipak ga slomiše. Ana, baš ona i nitko drugi, do kraja ga je pokolebala. Doznavši da na VBZ-ov natječaj kani poslati rukopis težak 860 stranica, zavela ga je slatkorječivošću odlikašice i nagovorila da to radikalno skrati. Jer da ko bu to čital. Kakva greška! Pobijedi li James, osvoji li Bookera s romanom pristojno prostrtim na 700 i nekaj stranica, sa sedamdeset i pet filigranski razrađenih likova, pa nikad više neće progovoriti s tom štrebericom!

                                                                                                                                      ***

Dakako, Marlon James dobio je Bookera i odjahao u legendu, a ti Damjane slušaj Anu iz officea i slične mudrijaše. Od jada i pritrujena gnjeva najradije bi se lijepo objesio ispod one tamo kruške.

Odsad, pa nadalje, neću slušati ničije savjete i ružne riječi kao što su – kraćenje ili sažimanje ili brušenje. To je antipisanje, antiknjiževnost i anti sve. Kako, k jarcu, pisati, a da napisano brišeš!? Mudrost je u kićenju i dopisivanju, a ne u kraćenju i sažimanju.

"Molim te, senjorita, ne obraćaj mi se više", dobacio je Ani i sjeo za računalo, te napisao mail VBZ-ovom žiriju:

"Časni sude,

Po nagovoru ljudi za koje sam držao da mi žele dobro učinio sam veliku grešku poslavši na Vaš cijenjeni natječaj stravično okljaštren roman. Slobodno ga bacite u smeće, diskvalificirajte me, jer se pokolebah i jedno veliko djelo skresah na razinu pošalice. Ovim putem, a pri punoj svijesti, odričem se tog skarednog rukopisa, a u slučaju da ste ga već pročitali – duboko se ispričavam što protraćiste svoje vrijeme. Kad već pišem, znajte još i ovo, u originalu bijaše tu lijepih 860 stranica natprosječno kvalitetna teksta. A onda, ponavljam – na nagovor određenih osoba koje ne želim imenovati, naročito Ane iz officea, odvadih pola i što osta? Cvijet bez latica!

U svoju obranu mogu reći tek ovo – bijah pomućen. Pomislih, tja, možda su ipak svi drugi u pravu, a ja u krivu. Sad vidim  - bila je to krupna greška. Uz osjećaj srama, kojega poput žaoke osjećam sred srca, još jednom Vas molim diskvalificirajte taj nesretni rukopis. Moje ime je Damjan, a šifra je: VOLUHARICE NA VRIŠTINI.

Kad se oporavim, krenut ću iznova, pa se vidimo za koju godinicu.

Srdačan pozdrav iz Bookse, D."

F.B., 16. listopada 2015., Zagreb