Najljepši izlog u gradu

Sunce sija za nikaj. Vani je minus tisuću, točnije – tek bijedni stupanj iznad ništice. Na klupicama ni žive duše, a kao što znamo, više ih nema tko ni čuvati. Plaćicu posrnulog redara Damjana morali smo uložiti u nešto vrijedno. Nadstojnik Lućano sazvao je sastanak užeg kabineta na kojemu želi saslušati prijedloge.

Prijedlozi su počeli pljuštati sa svih strana.

Dr. Draguljče: "Prosim riječ, prosim riječ… pa evo, kao što svi znamo, već dvije godine na čelu sam Muzeja nezavisne kulture. Do sad ga je posjetilo šest ljudi. Bilo bi lijepo kad bi zaposlili kustosa, osobu koja će delati u Muzeju osam sati na dan, jer ja ne stignem sve sama – ta nisam oktopus! Na taj način zasigurno ćemo privući posjetitelje, a mogli bi i naplaćivati ulaznice – recimo 10 eura po osobi ili tako nešto."

Prijedlog dr. Draguljče glatko je odbijen.

Martina i Mateja zatražile su da se sav raspoloživi novac uloži u kupovinu modernog talijanskog aparata za kavice i makjata. Ljepota je u tome što ovaj novi, supermoderni aparat od pjenice može proizvoditi srčeka, rojžice i portrete tridesetak velikih pisaca. Plus likove Hendrixa, Morrisona, Joplinke i Ante Perkovića!

Martina: "Ovakve fensi kave možemo prodavati po 15-25 kn i na taj način brzo zgrnuti velike novce."

Nadstojnik je grubo odbacio i ovu ideju.

Ana: "Prosim… imala bih ja nekaj za reći."

Lućano: "Pretvorili smo se u jedno veliko uho, izvoli."

Ana: "Pa evo, mogli smo ovdje čuti svakakve bedastoće. Po meni – sve nofce valjalo bi uložiti u zrihtavanje izloga. Vrijeme je od blagdana, televizijski promidžbeni program danonoćno napumpava takozvano blagdansko raspoloženje i ljudi se naglavce hiću u njega. Što privlači ljude? Izlog – bez nacifranog izloga neće vam nitko ući u dućan. Stoga angažirajmo dizajnere i sredimo onaj tamo desni izlog. Toliko od mene."

Prijedlog Ane iz officea prihvaćen je s oduševljenjem. Pozvali smo dizajnere i zatražili da nam nakite izlog preko svake mjere. Faktički smo im dali odriješene ruke.

Materijali su počeli pristizati odasvud: mahovina iz švarcvaldskog gorja, figurice mladeži s krilima i bez krila, staklenke različitih veličina i oblika, mirišljave soli, kistalčići, svjetlucavi šljunak, stare knjige, prastari radio, svijećnjaci iz doba Franje Josipa, čudesne, obične i velike superotrovne gljive, vekerica koja je navodno pripadala Jamesu Joyceu, omanje krošnje, suho lišće iz okolice Kyota, pijesak iz Omiša, još malo mahovine iz kvibečkih šuma, krljušt Uruk-haija, preparirani velški patuljci-ubojice, ćilibar, špekule, još knjiga ruskih klasika, pa cipelice Ane Karenjine, pero albatrosa, pa onda pero kojim je Franzen napisao prvo poglavlje Korekcija, tucet originalnih ninđa-šurikena, kubura neznanog junaka, novčanik Julesa Winnfielda, paprat, još lišća oregonskog hrasta, još mahovine, paprati i svega ostalog.

Šest dana i noći dizajneri slagahu izlog i bome se isplatilo!

Osvijetljen diskretnim žaruljicama Booksin izlog privlači pozornost mnogih prolaznika, te izaziva ljubomoru susjeda. Promet nam se povećao za 60% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Romantični mladi parovi počeli su zakazivati sastanke kod našeg izloga. Jer je superromantično!

I mi sami više vremena provodimo vani diveći se izlogu. Radije se smrzavamo nego da unutra obavljamo brojne zadaće. Osluškujemo komentare sugrađana. Mnogi od njih čine selfije kraj izloga i legenda o najljepšem izlogu u Zagrebu širi se uzduž i poprijeko društvenih mreža.

Imamo dojavu da će čelnici MOSTa jedan od narednih sastanaka s SDP-ovcima i HDZ-ovcima održati upravo kod našeg izloga iz kojega naprosto izbija blagdanski duh. Ali ne samo blagdanski, izbijaju iz njega i mnogi drugi dusi: duh Međuzemlja, Doktora Živaga, Ane Karenjine, Gustava Flauberta, Lady Gage, Djeda Mraza, a tu negdje, između lišća, paprati i mahovine osjeća se i duh našeg nikad prežaljenog redara Damjana.

Svaka nam čast! Dođite vidjeti najljepši izlog u povijesti kićenja izloga!

F.B., 11. prosinca 2015., Zagreb