Legenda o Erzsébet Virág

Nećete možda vjerovati, ali i ovdje u Hrvatskoj pratimo bejzbol! Jasno, malobrojni smo, no to me donekle i čudi, jer na ovim prostorima ljubimo sve igre s loptom, a i s palicama se snalazimo više nego dobro. Raduje me da moji Giantsi dobro guraju protiv Nationalsa. Dok vašingtončani ispaljuju homerunove, Sandoval, Pence i društvo proustovskom strpljivošću osvajaju bazu za bazom. I pobjeđuju!

Dunja Draguljče otputovala je na nekakav arhivarski kongres u Italiju. I dok neki od nas, poput hrčaka ili puhova, godinama prikupljaju građu i arhivare u nezdravoj kmici podruma, fragilna dredoklašica hajca po svjetskim kongresima. Ni med cvetjem ni pravice!

U davna vremena, na mjestu gdje sad imamo taj Centar za dokumentiranje nezavisne kulture, stajale su knjige. Na priliku – poezija! Držali smo najveći izbor poezije u gradu. U to doba, brijem da se Draguljče još igrala u pijesku, u kombinatu smo prodavali knjige. O da, imali smo blagajnu, razne popuste i izlog nakićen svakovrsnim literarnim slasticama.

Prodati knjigu prava je umjetnost. Nisu to piroške ili bureci, ako razumijete što hoću reći, pa da se prodaju sami od sebe. Zanat ispekoh kod naše čuvene Mađarice Erzsébet Virág. Vještije prodavačice knjiga u životu ne vidjeh.

"Kao prvo", učila me Erži, "moraš razlikovati vrste ljudi koji uopće ulaze u knjižaru."

I danas, da me netko probudi u tri ujutro, znao bih pobrojati svih 65 vrsta. Evo samo nekoliko, čisto da dobijete uvid:

Niškorisni pipači – to su vam, dakle, osobe koje ulaze u knjižare, premeću po knjigama, vade ih s polica, prelistavaju, ali odmah vidiš da niš neće kupiti.

Kolebljivi plahi sveznadari – vrlo zanimljiva skupina, kuže se u književnost, nekaj bi kupili, ali moraju promisliti i zato ih morate pustiti nek tumaraju, a nipošto ih plašiti upadicama 'mogu pomoć' i slično. Najbolje je praviti se da neš radite i uopće ih niti ne gledati, jer su plaha srca i svaki čas mogu pobjeći.

Žmukleri – oprez, s ovih ne skidajte oči, dolaze s namjerom da vam popale knjigu, ponekad operiraju u parovima, jedan vam odvlači pažnju raspitujući se detaljno o djelima Hermana Hessea, a drugi za to vrijeme brsti po policama kao kozlić!

Darivatelji – jedna od Eržinih omiljenih vrsta, ne znaju kaj bi voljenoj osobi ili nekom drugom kupili za rođendan (Božić, Valentinovo…) i hopla – evo ih k vama. Ako im pristupite znalački, možete im prodati svakaj.

Knjigohlepci smarači – ovisnici o literaturi s kojima morate pričati o književnosti, dok pričate budite stalno u pokretu i usput im dodajete knjigu za knjigom – hmmm, da vidimo, Atlas oblaka si svakako morate priuštiti, oh, da, novog Eugenidesa imamo, no sam si pogledajte, nemate novog Mićanovića, aha, imamo i Simića na popustu, Koščec je moj osobni favorit, niste čitali Koščeca, to morate – ako im dodate 5 knjiga kupit će jednu, zato im dodajte 16, pa će kupiti barem tri!

Knjigohlepci mučaljivi – s njima niš ne morate, samo ih pustite, najzahvalnija vrsta ever, kupit će ono što žele i još barem dvije knjige povrh toga, stoga im dajte prostora i čkomite.

Ž.P.Ž.ovci – osobe koje obožavaju knjige o životu poslije života, NLO-ima i slično, lukav(a) prodavač(ica) može čuda učiniti shvati li na vrijeme kakvog svata ima u knjižari.

Kažem vam, Erži je bila Obi-Wan Kenobi knjižarskog zanata. Istinski Jedi Master! I danas kruže legende o njezinoj nesvakidašnjoj vještini. Vanja je na svoje oči vidjela kad je čovjeku koji je tražio Balzacov Ljiljan u dolu prodala 14 drugih knjiga, ali ne i Balzaca kojeg nismo imali. Cijela operacija trajala je 45 minuta (Vanja veli da je štopala vrijeme). Danas to zovemo 'Eržikin apsurdni gambit'.

Poslije se Erži udala za jednog našeg pisca. Ponekad, vrlo rijetko, navrati s njim i klinkom na kavu. Žurim pogledati snimku sinoćnje, ufam odlučujuće, utakmice Giantsa i Nationalsa, živjeli, Pukovniče!

F.B., 17. Listopada 2014., Zagreb

foto: Tom Simpson