Ljeto čovjeku stvara pritisak. Na primjer – moraš ljetovati. Ne moraš, ali bilo bi lijepo i normalno i u skladu s boljim običajima da odeš na more na tjedan-dva ili tri. Također, bilo bi lijepo da imaš vikendicu na moru ili barem negdje dovoljno blizu tako da još uvijek možeš reći – imam vikendicu na moru, iako ta nastamba definitivno nije na samoj obali. No što je 30 km? Ništa!
Problem je što ima ljudi, i ne tako malo, koji do ljeta, klasičnog ljetovanja i bivanja na moru ne drže previše. Možda ih ne poznajete, ali ima ih, neki od njih često dolaze u Booksu na kavu i čak otvoreno znaju rogoboriti protiv ljeta i ljetovanja, protiv vrućina i sunčanih dana. Pošto čak i Booksa svakog ljeta zakračuna svoja vrata na neko vrijeme, oni privremeno moraju potražiti utočište negdje drugdje. Nošeni znatiželjom porazgovarali smo s nekima od njih i upitali ih što rade preko ljeta. Na koji način oni ljetuju?
Stan ili kuća moraju se s vremena na vrijeme okrečiti. Koliko često - to nitko živ ne zna pouzdano. Svakog ljeta sigurno ne, to bi bilo pretjerivanje. Kad netko kaže – imam osjećaj da mi se životni prostor sužava – to je najvjerojatnije zbog učestalog krečenja. Stoga oprezno, stan ili kuću možemo osvježiti svakih pet ili sedam godina. Prvo treba prekriti namještaj i sve ostalo najlonom, onda od novina napraviti kapu za zaštitu kose i zamiješati boju. Najteže je dogovoriti se oko boje, netko bi zelenu, netko narančastu ili plavu. Treba pronaći nijansu s kojom će svi biti sretni. I da, ne možete sve prostorije krečiti istom farbom. Kuhinja mora biti drugačija i šlus!
Ljeto je idealno za dovršavanje rukopisa koji je kao dovršen, ali svi znamo da nije. Na docifravanje rukopisa možete utrošiti cijelo ljeto i koncem kolovoza predati rukopis izdavaču. No, ako želite da isti izađe do kraja godine, onda ga valja predati najkasnije do 31. srpnja. Opet, sve ovisi kakav je urednik ili urednica – ako je ljubitelj(ica) klasičnog ljetovanja i povrh toga ima vikendicu na moru – vaš rukopis neće biti pročitan sve dok lišće ne počne hametice opadati.
Dakako, i oni koji ne vole ljeto i ljetovanje mogu negdje otputovati. Na primjer u Dubravu ili do Čakovca. Tek toliko da se na par dana maknete iz Zagreba, malo promijenite perspektivu ili dok ukućani koji vole krečiti ne dovrše posao. U slučaju da uopće ne volite gnjavažu oko putovanja, možete slobodno ostati u Zagrebu i planirati putovanje na koje na kraju nećete otići. Nešto se, kao, izjalovilo – korona je, ovo-ono.
Ljeto je vrijeme za reprize. Umjesto da se nepotrebno upuštate u rizik s nečim novim što uopće ne mora biti dobro, možete iznova pogledati Sopranose, Žicu, Seinfelda, Wendersove filmove ceste, Igru prijestolja, South Park, Gruntovčane i sve druge filmove i serije koje ste rado gledali. Ponovno gledanje ili čitanje odličnih stvari bolje je nego gledanje i čitanje novih stvari koje će se pokazati kao loše ili prosječne. Netko će reći – i jedno i drugo je gubljenje vremena. Možda, ali ako već gubite vrijeme, neka to bude u velikom stilu.
Zagreb je gotovo romantičan ljeti. Najednom nestane većina ljudi! Gdje su? Otišli na ljetovanje, ono klasično, dakle – na moreno. Žitelji Zagreba ludi su za morem. Već početkom ožujka počnu pričati o ljetovanju, onda planiraju i napokon odlaze na ljetovanje, pa cijelu jesen i zimu pripovijedaju dogodovštine o tome kako je, e buraz, bilo super. Onima koji ne dijele ovu čudesnu strast svojih sugrađana prema svemu što ima veze s morem, ispražnjeni Zagreb ostaje na raspolaganju – tih, bez gužve na cestama, pločnicima i terasama birtija. Grozite li se vrućina, možete i vrlo rano otići na kavu. Ima lokala koji su već odavno otvoreni, još uvijek je donekle svježe, divota! Ranojutarnja ljetna kava u Zagrebu nešto je što morate iskušati. Nije loše ni kasno popodne, ali samo ako je ispod +40, a često jest. Zna se dogoditi da i nekakav vjetrić pirka – sjedneš negdje, nema galame, samo pokoja grupica turista u čudu gleda oko sebe pitajući se da nije policijski sat ili općenarodna rekvizicija pa je tako malo ljudi u gradu.
Sunce se poslije cjelodnevnog terora otkotrljalo iza brda. Možete si načiniti limunadu, izaći na balkon i promatrati vrane. Ah, eno ih dvije, penju se unutarnjom stranom velike crvene dizalice i nešto žustro raspravljaju. Onda se jedna naljuti i odleti, napravi dva kruga pa se vrati. Druga se također naduri i sad ona odleti, spusti se na dimnjak susjedne zgrade i čila. Zna ih doletjeti i po tridesetak. Zaustave se na onoj istoj zgradi, vrana koja i dalje sjedi na dimnjaku šalje ih dalje i one odlete na zapad. Vrane su čudo, što ih duže i pažljivije promatrate sve ih, čini se, bolje razumijete. Ništa one ne rade bez veze, sve to ima smisla, organizirane su, pričaju o životu, katkad se posvade, pa se pomire i tako redom. Kad ugledaju mačka na balkonu graknu ljutito na njega. Mačak ih s velikim zanimanjem gleda, zna da to nije zaozbiljno - vrane su takve, namćoraste.
F.B., 29. srpnja 2022., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ovogodišnje izdanje preporuka knjiga za ljeto proširujemo na sva godišnja doba i posvećujemo Renatu Baretiću
O čemu god pisao, da li o antičkim pjesnicima, životu i smrti, nogometu ili rođaku Isi-hodži, Gudžević je autor neponovljivog stila, oštar kadgod zatreba, precizan i neizmjerno duhovit, autor čiji tekstovi imaju gotovo neobjašnjivu magnetsku privlačnost.
Stotinu i četrdeset godina poslije prvog izdanja "Pustolovina Huckleberryja Finna" iz radionice profesora Everetta izlazi "James", reinterpretacija Twainovog klasika, prešućena priča iza priče, koju nam pripovijeda rob Jim.
Sir Arthur Conan Doyle želio je pisati i druge stvari, primjerice – povijesne romane, a ništa od toga nije se moglo vidjeti od divovske figure Sherlocka Holmesa, najslavnijeg literarnog detektiva u povijesti.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.