Ljeto čovjeku stvara pritisak. Na primjer – moraš ljetovati. Ne moraš, ali bilo bi lijepo i normalno i u skladu s boljim običajima da odeš na more na tjedan-dva ili tri. Također, bilo bi lijepo da imaš vikendicu na moru ili barem negdje dovoljno blizu tako da još uvijek možeš reći – imam vikendicu na moru, iako ta nastamba definitivno nije na samoj obali. No što je 30 km? Ništa!
Problem je što ima ljudi, i ne tako malo, koji do ljeta, klasičnog ljetovanja i bivanja na moru ne drže previše. Možda ih ne poznajete, ali ima ih, neki od njih često dolaze u Booksu na kavu i čak otvoreno znaju rogoboriti protiv ljeta i ljetovanja, protiv vrućina i sunčanih dana. Pošto čak i Booksa svakog ljeta zakračuna svoja vrata na neko vrijeme, oni privremeno moraju potražiti utočište negdje drugdje. Nošeni znatiželjom porazgovarali smo s nekima od njih i upitali ih što rade preko ljeta. Na koji način oni ljetuju?
Stan ili kuća moraju se s vremena na vrijeme okrečiti. Koliko često - to nitko živ ne zna pouzdano. Svakog ljeta sigurno ne, to bi bilo pretjerivanje. Kad netko kaže – imam osjećaj da mi se životni prostor sužava – to je najvjerojatnije zbog učestalog krečenja. Stoga oprezno, stan ili kuću možemo osvježiti svakih pet ili sedam godina. Prvo treba prekriti namještaj i sve ostalo najlonom, onda od novina napraviti kapu za zaštitu kose i zamiješati boju. Najteže je dogovoriti se oko boje, netko bi zelenu, netko narančastu ili plavu. Treba pronaći nijansu s kojom će svi biti sretni. I da, ne možete sve prostorije krečiti istom farbom. Kuhinja mora biti drugačija i šlus!
Ljeto je idealno za dovršavanje rukopisa koji je kao dovršen, ali svi znamo da nije. Na docifravanje rukopisa možete utrošiti cijelo ljeto i koncem kolovoza predati rukopis izdavaču. No, ako želite da isti izađe do kraja godine, onda ga valja predati najkasnije do 31. srpnja. Opet, sve ovisi kakav je urednik ili urednica – ako je ljubitelj(ica) klasičnog ljetovanja i povrh toga ima vikendicu na moru – vaš rukopis neće biti pročitan sve dok lišće ne počne hametice opadati.
Dakako, i oni koji ne vole ljeto i ljetovanje mogu negdje otputovati. Na primjer u Dubravu ili do Čakovca. Tek toliko da se na par dana maknete iz Zagreba, malo promijenite perspektivu ili dok ukućani koji vole krečiti ne dovrše posao. U slučaju da uopće ne volite gnjavažu oko putovanja, možete slobodno ostati u Zagrebu i planirati putovanje na koje na kraju nećete otići. Nešto se, kao, izjalovilo – korona je, ovo-ono.
Ljeto je vrijeme za reprize. Umjesto da se nepotrebno upuštate u rizik s nečim novim što uopće ne mora biti dobro, možete iznova pogledati Sopranose, Žicu, Seinfelda, Wendersove filmove ceste, Igru prijestolja, South Park, Gruntovčane i sve druge filmove i serije koje ste rado gledali. Ponovno gledanje ili čitanje odličnih stvari bolje je nego gledanje i čitanje novih stvari koje će se pokazati kao loše ili prosječne. Netko će reći – i jedno i drugo je gubljenje vremena. Možda, ali ako već gubite vrijeme, neka to bude u velikom stilu.
Zagreb je gotovo romantičan ljeti. Najednom nestane većina ljudi! Gdje su? Otišli na ljetovanje, ono klasično, dakle – na moreno. Žitelji Zagreba ludi su za morem. Već početkom ožujka počnu pričati o ljetovanju, onda planiraju i napokon odlaze na ljetovanje, pa cijelu jesen i zimu pripovijedaju dogodovštine o tome kako je, e buraz, bilo super. Onima koji ne dijele ovu čudesnu strast svojih sugrađana prema svemu što ima veze s morem, ispražnjeni Zagreb ostaje na raspolaganju – tih, bez gužve na cestama, pločnicima i terasama birtija. Grozite li se vrućina, možete i vrlo rano otići na kavu. Ima lokala koji su već odavno otvoreni, još uvijek je donekle svježe, divota! Ranojutarnja ljetna kava u Zagrebu nešto je što morate iskušati. Nije loše ni kasno popodne, ali samo ako je ispod +40, a često jest. Zna se dogoditi da i nekakav vjetrić pirka – sjedneš negdje, nema galame, samo pokoja grupica turista u čudu gleda oko sebe pitajući se da nije policijski sat ili općenarodna rekvizicija pa je tako malo ljudi u gradu.
Sunce se poslije cjelodnevnog terora otkotrljalo iza brda. Možete si načiniti limunadu, izaći na balkon i promatrati vrane. Ah, eno ih dvije, penju se unutarnjom stranom velike crvene dizalice i nešto žustro raspravljaju. Onda se jedna naljuti i odleti, napravi dva kruga pa se vrati. Druga se također naduri i sad ona odleti, spusti se na dimnjak susjedne zgrade i čila. Zna ih doletjeti i po tridesetak. Zaustave se na onoj istoj zgradi, vrana koja i dalje sjedi na dimnjaku šalje ih dalje i one odlete na zapad. Vrane su čudo, što ih duže i pažljivije promatrate sve ih, čini se, bolje razumijete. Ništa one ne rade bez veze, sve to ima smisla, organizirane su, pričaju o životu, katkad se posvade, pa se pomire i tako redom. Kad ugledaju mačka na balkonu graknu ljutito na njega. Mačak ih s velikim zanimanjem gleda, zna da to nije zaozbiljno - vrane su takve, namćoraste.
F.B., 29. srpnja 2022., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
U ljetnoj dokolici odlučili smo istražiti koja su prometala – gradska, međugradska, interkontinentalna – najpogodnija za čitanje.
Pet izloga, sedamnaest naslova lako-teške kategorije. Lake – jer s izuzetkom možda dvije ili tri knjige sve ostale su stvarno lagane i mogu se nositi u plažnom ruksaku. Teške – jer nisu sadržajno lagane, katkad teško padaju na dušu i želudac.
Po jednoj teoriji teško je biti pisac, po drugoj - nije uopće teško, biti pisac je društveno prihvatljiv način često neprihvatljivog ponašanja. Tko je u pravu?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
