Booksa soundtrack - B strana

Poslije interliberskog ludila zadaća nam je dovršiti dubinsku analizu popularnog domaćeg stihovlja. Booksa soundtrack – B strana:



Slušaj kako šumi jesen/ slušaj kako šumi/ ti si htjela biti sama/ ti si htjela biti sama/ sada slušaj kako šumi jesen/ slušaj kako šumi/ ti si htjela biti sama/ ti si htjela biti sama/ sada jesi

Jesen Sare Renar u kombinatu je vrlo popularna. Rado ju slušamo u officeu i drugdje. Teška srca poslali smo je na stol ekspertima i poslije tri dana dobili nalaze. Evo što kažu naši forenzičari: Iako dr. Dunju Draguljče poznajemo tek površno, odgovorno tvrdimo kako ovdje navedeni stihovi govore o njezinu ljubavnom životu bolje nego bi i ona sama mogla! Svojeglava Draguljče bezbrižno se upušta u veze s dečkima i onda milostivica preveć izvolijeva. Zapitajte se malo, doktorice. Koliko još prinčeva na bijelom konju kanite poslati u provaliju!? Ta nema ih na milijune – stoga oprez.



Samo ponekad zimi/ dok vjetrovi oplakuju dane/ sjetim se tebe/ tebe moja bivša draga/ i neke nježnosti davne/ nešto mi šapne u srcu i znam/ da sam na svijetu sam

Pažljivom rekonstrukcijom jedne od čuvenih tužbalica skupine Bijelo dugme došli smo do cijelog niza zaključaka. Prvo i prvo, pjesma se zove Blues za moju bivšu dragu. Prije mnogo godina bio je s tom djevojkom i sad joj piše pjesmu. Čini se da je još uvijek voli i da u tom grmu leži zec. Daljnje analize, međutim, ne potvrđuju takvo što. Sreo je, kako sam priznaje, masu ljudi, a ni s jednim od njih ne uspijeva razviti prijateljske odnose. Također, ljubljahu ga mnoge žene i nijednu od njih nije volio! Uz sve to odmah na početku hrusti se da se nikad više neće vratiti u svoj rodni grad, jer da kaj će tamo - nit ga tko ondje čeka, nit se on koga sjeća. Pa ti, majkoviću, voliš samo sebe, eto što je. Sebeljublje je posrijedi, gospodin Narcis je raskrinkan! Pokušao nas je zavarati gore navedenim stihom, ali kad isti stavimo u kontekst, razvidno je kako ni tu nesretnicu volio nije. I sad je ostario i usamljen je. Evo, sve nam suze niz leđa cure od pregoleme sućuti.



Al ko će sada našeg vranca šorom jahati/ ko li će ga sad na kirvaj cvijećem kititi/ ako ga na sajmu otac prisretne/ star je pa se bojim da mu srce ne pukne

I ledena srca Booksinih profesionalaca otapaju se pod orkanskim udarima tuge što natapa svaki stih pjesme Vranac. O čemu se ovdje… šmrc, šmrc… k jarcu i ambrozija… o čemu se ovdje radi? Mlađi brat pripovijeda nam o odlasku starijeg buraza u Zagreb. Ondje će studirati komparativnu ili tako nekaj. Poštena slavonska obitelj nema novaca na hitanje, ali što da se radi. Uobraženi stariji sin bistro je dijete, želi izučiti škole, a ne ostati doma i pomagati na gruntu. Otac prodaje voljenog konja, tu dobru, plemenitu i vrijednu životinju, a novac će uložiti u mlatimudanovo obrazovanje.

Ispričavamo se na ružnim riječima, ali dobro mi znamo kako će ta priča završiti. Umjesto da se prihvati knjige, ako ni zbog čega drugog – a ono barem iz rešpekta prema roditeljima, gospon študent hajcat će naokolo po koncertima Whitesnakea, ispijat će kavice s mlijekom u Booksi, pričati kak novi Franzenov roman ne vrijedi ni pol lule duhana i slično. Ak taj dobije diplomu – mi ćemo je, svečano obećavamo, pojest uz list salate. A što će mlađi brat? Ništa, njemu ostaje iznošeni džemper i žal za dobrim, starim konjem. Možda i najtužnija pjesma ever.



Moja cura misli, da imam drugu curu/ u tome vidi razlog za moju novu sreću/ na poslu špekuliraju da dobio sam jackpot na lotu/ da dobio sam jackpot, zar bio bih na poslu?/ moj bistar pogled, bridak smisao za humor/ otklanjaju sumnju, da radi se o drogi/ imam dobar razlog da se super osjećam/ imam super razlog da se dobro osjećam

Ja se dobro osjećam skupine A zar je to važno po svoj prilici najmisterioznija je nakupina stihovlja u novijoj povijesti Ovih Prostora. Zašto se On dobro osjeća? Pozvali smo još stručnjaka iz najrazličitijih područja, tisuću puta odslušali svaki stih, tisuću puta pregledali popratni video i nikaj! Sve je čisto, ova pjesma je savršen zločin. Nigdje ni D od dokaza. Po vlastitom priznanju nije našao ljubavnicu, niti je dobio jackpot – pa ne bi sigurno bio na poslu da dobio je jackpot, a ni drogama se nije odao. Zašto se super osjeća? Na rubu očaja nudimo barem nešto – možda je upravo pročitao Češljugara!?



Sad smo skupa, evo, baš dolazi ona/ Sonja ovo je Saša, Saša ovo je Sonja/ a tija san ga pitat, Mara u čemu je kvaka/ al tad me pogleda ludin očima od stakla/ i nisan zna bil se smija ili bi plaka/ pored Mare nije bilo ničeg osim zraka/ tad san se nasmija i rukova s prazninom/ a on je reka: Skužaj, al žurimo u kino/ i otiša u nekom ludom snu/ i tad sam na moment i ja vidija nju

Mara je bio običan mladić. Činio je što i većina omladine – balun, trava, ali nije se uništava – a onda je jednog lijepog dana nestao. Nisu ga viđali, pričalo se - odao se opijatima i eno ga, priča sam sa sobom. Ne treba biti veliki stručnjak, niti prorok, a da bi se vidjelo kamo sve to skupa vodi. Našao si je nevidljivu djevojku – tragično, pa čak i u kino s tom izmišljenom djevojkom ide. Sve kao da je prava. Ono što je zabrinjavajuće i duboko uznemirujuće, u jednom trenutku i Saša je vidija nju. Eto, dvostruka tragedija, a sve zbog proklete droge. Preporuka – učlanite se u knjižnicu, čitajte, dođite u Booksu na kavu. Droga nije rješenje, brale.

F.B., 20. studenoga, Zagreb