Češljugarski ratovi

Izbori su iza nas, ali Igre prijestolja još uvijek traju. Bez Mosta nitko ne može na zelenu granu. Sjedište Mostaša je u Smičiklasovoj – točno nekako između SDP-ove utvrde na Iblerovom, HDZ-ove na Trgu žrtava fašizma i na pljucomet od Martićeve 14D. Laganim korakom možete obići ove četiri znamenite zagrebačke lokacije za otprilike šest minuta.  

Živčanoća i napetost osjeća se u zraku, ali nikad ne bi pogodili gdje je najnapetije i koji je od četvorice lidera najbliže potpunom slomu i posrnuću. Milanović, Petrov, Karamarko ili Nadstojnik Luka?

Demokratski izabranom šefu Bookse, najčuvenije literarne ubožnice u regiji i omiljenom okupljalištu hipstera, Nadstojniku Luki zvanom Lućano od milošte, njemu je najteže. Kriv je, dakako, Interliber. Kao i svake godine u doba održavanja sajma, pa i tjednima prije, u kombinatu zavlada velika pomutnja – takozvano interlibersko ludilo. Svi žele samo te dvije, tri hit-knjige, a za tisuće drugih kao da nitko živ ne mari.

Kako mu dužnost i nalaže Lućano je odaslao svim začitavačima popis noviteta tražeći da svatko od njih navede kojih pet knjiga žele.

Češljugara! – odgovoriše svi redom. Češljugara, Češljugara, gospodaru! I tako započeše bespoštedni Češljugarski ratovi. The Goldfinch, za koji je Donna Tartt nagrađena Pulitzerom, običnu je, miroljubivu začitavačku čeljad pretvorio u krvoločne Konanice i Konane barbarine.

Nekoliko crtica iz Nadstojnikova dnevnika dočarat će možda o kakvoj je drami riječ:

2.11.2015 – Uskoro će Interliber. Valja mi raspodijeliti stranjske hitove začitavačima. Predmnijevam – poklat će se oko Franzenove Čistoće. Heh, Čistoća, prva asocijacija – Zagrebački holding (malo šale nije na odmet).

8.11.2015 – Danas su izbori, festival demokracije. Ne znam tko uopće zaslužuje moj glas. Radnička fronta? Živi zid? Orah? Možda jedna od ove dvije gigantske koalicije? Most? Tko su sad ovi? Ponuda je uistinu bogata, a opet – i siromašna.

Ipak sam otišao do svog biračkog mjesta. Đizs, pa ovo nije listić, ovo je višenamjenska naprava! Može poslužiti kao ćebence, stolnjak, padobran, možeš prikazivati filmove na ovom. Hm, ajde, zaokružit ću taj Most. Vjerojatno neće prijeći ni izborni prag.

9.11.2015 – Donio sam sreću Most-u! Instinktom čovjeka koji zna kako se dolazi na vlast zaokružio sam potpuno neznanu listu i doveo nove momke u grad. A sad na posao, poslao sam popis noviteta začitavačima. Ima tušta i tma naslova. Ufam da ove godine ne bu došlo do bratoubilačkog rata. Pa ima tu za svakog po nekaj.

9.11.2015 (popodne) – Ma što to? Kakav Češljugar? Tko je ta Tarttica, aha… pulicerašica. 655 stranica! Pa tko bi to, k jarcu, čitao? Dođeš do 300. stranice i zaboraviš kaj se događalo na početku.

Hm, da, istina je – Vesna se predbilježila još 2012., dok je knjiga još nastajala. Prva se javila, što je – je. Damjan je najveći fan američanske književnosti i to je također istina, a još i prijeti – ako ne dobije Češljugara, kaže, mogao bi si nešto učiniti. Ovog trećeg potkupit ću Franzenom.

10.11.2015 – Silvija sam pridobio povišicom, Žareta Amerikanom, Hrvoja Izvorima totalitarizma, Ženju Marsovcem, ovo troje su pak podnijeli neopozive ostavke, ali što s drugima? Zalihe sode-bikarbone su mi pri kraju. Proklet bio Češljugaru!

10.11.2015 (noć) – Pokušavam se opustiti uz Big Brother, ali ne pomaže, u kući na Košutnjaku vlada potpuni kaos, baš kao i u Booksi. Stanje je neodrživo, otjerat će me u ludnicu!

11.11.2015 – Kaos vlada metropolom. Božo Petrov i Donna Tartt najpoželjnije su udavače. Svi ih žele, a komu ih dati? Komu se prikloniti, a ne izazvati raskol u kući?

11.11.2015 (oko podneva) – Vrijeme za krajnje mjere. Šeherezadi iz financija podnio sam nalog za otvaranje kuverte s crnim fondom. Kao razlog navodim – pomutnja oko Češljugara. Po njoj, to nije dovoljno dobar razlog. Nakon mučnih pregovora predaje mi 2560 kuna.

12.11.2015 – Žuti kombi HP-a napokon stiže. Predaju mi glomazan paket. Težak je, al pošto je njen, ja i taj paket nosim. Uz kanapeiće i pjenušac razdijelio sam svim začitavačima po jednog Češljugara. Šesnaest knjiga uz popust od 20%. Neki traže po dva primjerka, kakva pohlepa. Još malo svađe i napokon smiraj. Riješio sam još jednu krizu. Koliko li ih još slijedi? No, što ćemo, takav je život Nadstojnika Književnog kombinata Booksa. Nije li mi Mika još u ono vrijeme govorila – "Biti Nadstojnik ove udžerice jedno je od najopasnijih zanimanja na svijetu." Pomislih – pretjeruješ, ženo. Ne pretjeruje, biti Nadstojnik u Martićevoj 14D znači svaki dan nositi glavu u torbi. Sva-ki je-be-ni dan.

Ali, hej, sam sam to tražio. Jednog dana netko bi morao snimiti dokumentarac o svemu ovom.

F.B., 13. studenoga, Zagreb