Philip Pullman

Philip Pullman rođen je 1946. u britanskom Norfolku, ali je djetinjstvo proveo seleći se s obitelji zbog očeve službe u RAF-u. Otac pogiba u zrakoplovnoj nesreći, majka se preudaje i sa sedmogodišnjim Pullmanom seli u Australiju. Školuje se u Britaniji gdje se, studirajući književnost, susreće s djelima klasika britanske književnosti Johna Miltona. Miltonov Izgubljeni raj uvelike će odrediti Pullmanovu književnu karijeru jer će, naime, postati temelj za Njegove tamne tvari (His Dark Materials).

Pullmanovom književnom uzletu u devedesetima, polemikama, ekranizacijama i skandalima prethodilo je nešto manje zanimljivo razdoblje njegova života. Živeći u braku sa Judith Spiller tijekom sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća, predavajući u školi i pišući dječje igrokaze, izdao je nekoliko proznih djela (The Haunted Storm, Galatea, Count Karlstein). The Ruby in the Smoke (1986.) knjiga je za djecu koja je svojom atmosferom viktorijanske Engleske najavila svijet koji je gotovo nadišao granice mašte.

Majka otmičarka i zločesta Crkva

Čudesni svijet paralelnih svijetova Njegovih tamnih tvari opčinio je s razlogom i velike i male. Trilogija koju čine Polarno svjetlo (Northern Light), Tanki bodež (The Subtle Knife) i Jantarni dalekozor (The Amber Spyglass), javnosti je prezentirana kao literatura za djecu, što god to značilo. Univerzalnost i maštovitost učinili su je omiljenim štivom svih generacija, kako to obično i biva s dobrom književnošću.

U multiverzumu u kojem egzistiraju mnogi paralelni svjetovi, jedan od njih je sličan našemu, atmosfera mu je slična onoj kakva je valjda trebala vladati u viktorijanskoj Engleskoj a glavno prijevozno sredstvo je - cepelin. Svakog stanovnika ovog svijeta prati njegov daemon - fizička manifestacija njegove vlastite duše u obličju životinje. Ogromnu vlast u Pullmanovom svijetu posjeduje Crkva sa svojim podorganizacijama, među kojima je i zloglasni Magisterij. Kako se dotični Magisterij u romanu bavi mutnim poslovima, tako su određene grupacije na Pullmana digle kuku i motiku.

U ovom živopisnom svijetu živi Lyra Belacqua sa svojim daemonom Pantalaimonom. Živeći u zatvorenom svijetu koledža u Oxfordu saznaje za prah kojega gore navedeni Magisterij smatra samim utjelovljenjem Istočnog grijeha i na dalekom Sjeveru vrši pokuse sa djecom i dotičnim prahom. Lyra i Pantalaimon kreću u potragu za svojim otetim prijateljem i ostalom djecom koje je oteo Magisterij, a na putu im se pridruži oklopljeni medvjed Iorek Byrnison i ostala živopisna ekipa.

Priča Lyru i Pantalaimona dalje vodi kroz paralelne svjetove u potragu za izvorom tajanstvenog praha. Usput je otme vlastita majka, inače alfa i omega Magisterija, a na kraju trilogije sa svog trona pada i vrhovno božanstvo.

Posljednji dio ove maštovite trilogije, Jantarni dalekozor, ovjenčan je 2001. godine prestižnom Whitbreadovom nagradom, postavši tako prvim romanom tzv. dječje literature koji je osvojio ovu nagradu. Uvrštavanje na tonu lista, dobivanje mora nagrada, podizanje ne samo mističnog Praha nego i medijske prašine moglo je rezultirati samo jednim - raskošnom ekranizacijom. Pred Božić, s Nicole Kidman na prvoj crti napada, Zlatni kompas kreće u pohod na svjetska kina.

Aslan protiv medvjeda s oklopom

Nezadovoljstvo nekih kršćanskih udruga sadržajem Njegovih tamnih tvari kulminiralo je najavom ekranizacije prvog dijela. Višekratno optuživan od određenih dušebrižnika posebice za kritiku katoličke Crkve kao institucije, Pullman kao najglasniji britanski ateist dobio je zapravo izvrsnu reklamu za svoje knjige. Kako stvari uglavnom ispadnu onakvima kakvima se najmanje nadamo, tako je na Pullmanovu stranu stao Rowan Williams, Kanterberijski nadbiskup. Williams je Tamne tvari shvatio kao razboritu kritiku upotrebe religije za podjarmljivanje masa, a ne kao izravan napad na kršćanstvo. Dotični je nadbiskup čak predložio da se o Tamnim tvarima uči djecu na vjeronauku. 

Pullmanova nenaklonost prema religiji progovara iz njegovih likova, a možda najviše kroz usta Mary Malone, časne sestre koja je posumnjala u svoju vjeru, karakterizirajući kršćanstvo kao jako uvjerljivu grešku i ništa više. Pullman katolički raj u Tvarima prikazuje kao mjesto lažnog sjaja, gdje duše muče harpije.

Bez dlake na jeziku, Pullman je napao i Narnijske kronike, C. S. Lewisovu romanesknu seriju. Optužio ga je za rasizam, mizoginiju, nemoral i zloću koja, prema Pullmanu, izvire iz Lewisovih romana. Tvrdeći da je to nešto najogavnije i najotrovnije što je ikada pročitao, Pullman si je pomalo uskočio u usta. Jer, možda namjerno, možda nenamjerno s Pullmanove strane, Tvari i Narnijske poprilično sliče. Dječji likovi stavljeni su pred moralne dvojbe kakve obično imaju odrasli likovi, životinje govore, postoje paralelni svjetovi, a sve je zapravo religijska alegorija. Lav, vještica i ormar (The Lion, the Witch and the Wardrobe), prva knjiga Narnijskih kronika, počinje isto kao i prva knjiga Tamnih tvari - sa djevojčicom koja se skriva u ormaru. Nameće se pretpostavka da je Pullman možda u silnoj mržnji prema Narnijskim kronikama nije ni primjetio ove podudarnosti, ili ih je baš namjerno upotrijebio pokušavajući pokazati da na istim temeljima može sagraditi čudesniji svijet od onog Lewisovog. Jedno je vrijeme Pullman poricao da su Tvari svojevrsni literarni antipod Narnijskim kronikama, no kasnije je izjavio da je njegova trilogija odgovor na Lewisove knjige o Narniji koje djecu uče kršćanskim idealima.

Izgubljeni raj i pronađeni dolari

Osim slika Williama Blakea i eseja Heinricha von Kleista, najveća inspiracija za Njegove tamne tvari bio je Miltonov ep Izgubljeni raj. Iz njega je Pullman izvukao i naslov trilogije, ali i neke osnovne ideje. Borba između raja i pakla iz Miltonova epa tako je postala romaneskna trilogija koja ozbiljno mlati lovu, dovodeći Pullmana u iskušenje da ateizam zamijeni religijom utemeljenom na zelenim šuškavcima.

A raji treba dati ono što traži. Nakon uspjeha Njegovih tamnih tvari, izdan je i roman Lyra's Oxford, smješten u svijet Tvari, a uskoro iz tiska izlaze i Once Upon a Time in the North i The Book of Dust, čija je radnja također smještena u svijet daemona i paralelnih svjetova.

Hrvatski izdavači prepoznali su Pullmana, tako da su osim Tamnih tvari izdana još dva romana. Satni mehanizam (Clockwork or all wound up) je uzbudljiva priča smještena u Njemačku, u vrijeme kad su satove pokretali satni mehanizmi, a urari izrađivali i figure koje su obilježavale svaki puni sat izlaženjem iz satnog kućišta. Dok urarski naučnik Karl razbija glavu kako izbjeći postavljenje nove figure u gradski sat jer je nije stigao napraviti, Fritz, lijeni pripovjedač priča svoju strašnu priču o zloglasnom uraru dr. Kalmeniusu koji izrađuje neobično lijepe, ali ponekad i opasne satne mehanizme i koji je spasio život mladom kraljeviću.

U Grofu Karlsteinu (Count Karlstein), romanu koji je Pullman napisao prema svojoj predstavi za mlade, u noći prije Dušnog dana, točno u ponoć, u šumama počinje loviti demonski lovac Zamiel, koji uvijek traži ljudsku lovinu. Ovog puta žrtve su trebale biti dvije djevojčice bez roditelja, čiji je zli ujak, a njihov skrbnik, sklopio nagodbu s demonskim lovcem kako bi zaštitio sebe.

28.12.2007.

Prevedeno na hrvatski:

Polarno svjetlo (SysPrint, 1998.)
Tanki bodež (SysPrint, 2000.)
Jantarni dalekozor (SysPrint, 2002.)
Njegove tamne tvari (SysPrint, 2003.) - kompletna trilogija u jednom svesku
Satni mehanizam (Profil International, 2003.)
Grof Karlstein (Izvori, 2005.)