Dobitnica 17. književne nagrade tportala je Tea Tulić za roman Strvinari starog svijeta.
Tako je odlučio stručni žiri koji čine kroatistica Andrea Milanko, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić, psiholog i kolumnist tportala Boris Jokić te prevoditeljica i pjesnikinja, ujedno predsjednica žirija Vanda Mikšić, a u objašnjenju stoji sljedeće:
"Strvinari starog svijeta Tee Tulić iznimno je književno djelo u kojem autorica maestralno kombinira lirske, psihološke i društvene elemente u životnoj priči kćeri i oca u neimenovanu mediteranskom gradu, u kojemu se ipak prepoznaje Rijeka. Kroz 41 sliku Tulić uspijeva dočarati najfinije niti tog složenog odnosa, spajajući živote glavnih likova s morem, brodicom na kojoj provode vrijeme, gradom u kojem se osjećaju neprihvaćenima i glasovima onih koje su ih napustile, ali su i dalje itekako prisutne.
U igri stvarnog i magičnog, Tulić gotovo pjesničkim izričajem ocrtava grubu sliku tranzicijskog Mediterana u kojem su tvornice zauvijek zamijenjene rentijerstvom, na čijim ulicama vladaju turisti, a gradovi gube svoj identitet. U takvim se obrisima glavni likovi ne snalaze, što ih nužno gura prema unutarnjem svijetu i odnosu koji je bremenit prošlošću, ali u kojemu bez obzira na sve poteškoće i gubitke vladaju iskrenost i otvorenost. Svoj mir i snagu oni traže i nalaze na brodici Kaljinki, prepuštajući se moći mora pred kojim nema tajni ni skrivanja.
Prigušenost njihovih života, proizišlu iz životnih neuspjeha i razočaranja, prati melankolija, dojam svekolikog propadanja, ljubav nije lišena strepnje, uz ipak prisutnu dozu humora i britkosti zapažanja kćeri - pripovjedačice u prvom licu jednine, a često i množine - o svijetu koji ih okružuje, konkretno gradu, ali i prirodi, naročito životinjama: mravima, mačkama, psima, ribama, pticama... (...) Vrlo poetičnog izričaja, koji na jedinstven način spaja ekonomičnost i emociju, naturalističke opservacije, metafore i simbole, ovaj suptilni roman Tee Tulić čitateljima nudi kompleksan svijet koji se živi iznutra, iz 'kuće u kući', a svakako i jedan od najljepših odnosa kćeri i oca u hrvatskoj književnosti."
Petra Amalia Bachmann za portal Booksa.hr pisala je ovako: "Tea Tulić vrlo se suptilno, ali hrabro suočava s teškim temama kao što su smrt, gubitak, obitelj, identitet i apsurdnost postojanja. Njezino pisanje karakterizira izuzetno autentičan pripovjedno-poetski glas, a fragmentarna struktura djela odražava unutrašnji svijet protagonista i uspješno prenosi složenosti ljudskoga iskustva. Visok stupanj poetičnosti i silna stilska sredstva na trenutke možebitno djeluju kao da je tekst preplavljen pretjeranom sugestivnošću, no dubljim poniranjem u tekst se taj dojam gubi. Tea je odabrala nježan način pripovijedanja o surovoj stvarnosti. Ona u teške teme uranja s dubinom i iskrenošću, ostavljajući snažan emocionalni dojam na čitatelja. Naravno, u slučaju da se odluči on prepustiti."
Roman smo predstavili i u Booksi kada su, uz autoricu, govorili urednik knjige Kruno Lokotar te Katja Grcić, književnica i književna kritičarka, a snimku razgovora pronađite ovdje.
Čestitamo!
Izvor: tportal.
