Još se jedno ime neočekivano pridružilo tužnom nizu o kojem nam je vijest najteže napisati. 31. ožujka iznenada je preminula spisateljica, urednica, prevoditeljica i kreativka Tatjana Jambrišak.
Njenim odlaskom ostaje velika praznina u suvremenom domaćem književnom stvaralaštvu, posebice u polju spekulativne fikcije i fantasyja, kojma se ponajviše bavila, bilo kroz vlastita djela, bilo kroz prevodilačke poduhvate. Iza nje ostaje nekoliko knjiga, brojne priče te stotinjak prevedenih djela.
Tatjana Jambrišak rođena je 1965. godine u Zagrebu, u kojem je i diplomirala, i to engleski i njemački jezik. Vodila je blogove Čarobni brijeg i Slova iz snova na kojima su njeni tekstovi najprije ugledali svjetlo dana, da bi ih potom objavila u nekoliko knjiga proze, poezije i dnevničkih zapisa: Slova iz snova, Nikad bivša, Blogomdana, Šaputanja (ili, moćno: raspredanje i rodne razlike), Zazubice i Zagrijana, tmasta krv. Priče znanstveno fantastične tematike objedinila je u knjigama Duh novog svijeta, Sjaj i 28 milijuna sunaca. ''U pričama nastupa iz ženske pozicije pa njezine priče obiluju fino portretiranim ženskim likovima koje za razliku od svojih muških kolega tretira kao stvarne žene'', primjetila je Marija Mladina. O vrsnoći njenih radova svjedoči i činjenica da je bila peterostruka dobitnica nagrade SFera.
Bavila se i putopisanjem, a svoje doživljaje s putovanja i o putovanjima objavila je u knjizi Plutanja. ''Putujući (plutajući) s njom, od stranice do stranice, kroz Indiju, Maroko, Crnu Goru, Tunis, SAD, Švedsku i još niz 'jednokratnih' (od Popmpeja do Maksimira), čini nam se na kraju puta, da Tatjanu poznajemo baš kao što poznajemo bliske prijatelje'', zaključuje F.B. u preporuci za čitanje.
Od osamdesetih godina, otkako je postala aktivna u Društvu za znanstvenu fantastiku SFera, svojim je uredničkim radom bitno doprinijela domaćoj spekulativnoj fikciji i formiranju mladih pisaca žanrovske književnosti. U prevoditeljskom radu bavila se raznim vrstama, a ponajviše klasicima stripa. O razlici u prevođenju stripova i književnosti, o znanstvenoj fantastici i zbilji te o iskustvima prevođenja Tatjana je s Adrianom Cvitanovićem razgovarala prošle godine ispred Bookse, a još davne 2015. bila je gošća tribine o stripu moderatora Matka Vladanovića na kojoj se raspravljalo o stripu Sandman Neila Gaimana koji je bila prevela.
''Svi bajkoviti osjećaji koje smo imali kao djeca ostaju nam duboko unutra. Možda su potisnuti, ali nam ostaju'', izjavila je tada na tribini. Hvala joj na svim bajkovitim osjećajima koji nam ostaju u njenim knjigama.
S njenog bloga Čarobno brdo prenosimo dva rada, Kapsulu i Plan.
***
Kapsula
Probudila sam se u kapsuli.
Tupavi ostatak svemogućeg i skupog brodskog cybermozga poručio mi da mog divnog, skupog teretnjaka više nema.
A niti one jedine i preskupe kvantne mašinice za Tau Ceti kolonije. Nemam pojma zašto.
Ali, tko me nađe, nek' me izvadi iz staznog polja i vrati lijepo na Zemlju. Onaj što mi je skupo prodao brod i licencu, skupo će ovo i platiti.
I svi mu potomci, ma koliko stoljeća prošlo.
Hvala.
***
Plan
Večeras ću puhnuti u zvijezde. Možda će jedna pasti za tebe.
Zamolit ću mjesec da ti noćas malo zastane pred prozorom. Možda će mi ocrtati sjenu u treptavoj srebrnoj raskoši.
A onda ću poljubiti vjetar. Možda će ti, sretan, predati poljubac.
I šišmiše, koji poput mene noćas nemaju sna, poslat ću k tebi. Možda lepetom odsviraju ovu ljubav.
Pokrenut ću školjke iz morskih dubina. Možda ti na uho zašume himnu.
Nagovorit ću ovu maglenu noć da popije ovu nježnost i možda napoji tvoje usnule pore.
Reći ću zori da ti jutrom što tiše uđe u zjenice.
A onda ću utonuti u jastuk i zamisliti da me ove noći griju tvoje ruke.
