Sontag brani Sarajevo

Ponedjeljak
18.01.2010.

Postoje neka književna djela prošlog stoljeća koja su ušla u kolektivnu svijest i u njoj se toliko ugnijezdila da čak i ljudi koji ih nisu čitali koriste njihova imena kao metafore kad žele nešto izraziti. Neki su autori u tom smislu dvostruko zastupljeni poput Franza Kafke i Georgea Orwella, čijim se djelima, Metamorfozom i Procesom kod jednoga, i 1984. i Životinjskom farmom kod drugoga, rado koristimo. Štoviše, čak možemo reći da je riječ o nekoj vrsti utrostručenja, budući da osim spominjanja tih naslova volimo na određeni fenomen nakalemiti i epitete 'kafkijanski' i 'orvelovski'. No, još je jedno djelo, autora čije je ime također često pretvarano u pridjev, jednako rado korišteno kao metafora – Čekajući Godota. Engleski dramatičar Tom Stoppard je nakon što je prvi put pogledao izvedbu Godota krajem 50-ih rekao sljedeće: "Drama je univerzalna metafora baš zato što nije bila smišljena kao metafora za nešto posebno. Čekajući Godota govori o dvojici vagabunda koji nekoga čekaju. Tu je zapravo riječ o tome da nikakve metafore nema."

No, bez obzira na to, metafora se uvijek nanovo učitava, a posebno u trenucima velikih katastrofa. Beckettove drame svi se najčešće sjete u trenucima kataklizmičkih događaja – sad je se spominje nakon tragedije na Haitiju, o njoj smo slušali i nakon što su se pojavile snimke zbunjenog Georgea W. Busha koji leti nad apokaliptičnim vedutama New Orleansa, a Godot je postao opće mjesto i u vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. I baš kao što je potopljeni New Orleans dobio realizaciju realizacije metafore u izvedbi u kojoj su Vladimira i Estragona igrali Kyle Manzay i Wendell Pierce, petnaestak godina ranije i Sarajevo je dobilo upriličenje svoga vlastitog Godota. Autorica tog projekta bila je Susan Sontag

Ove je subote, 16. siječnja, bila godišnjica rođenja Susan Sontag (1933.-2004.). Samo dva dana ranije, dakle prošloga četvrtka, u Sarajevu je postavljena tabla s njezinim imenom ispred Narodnog pozorišta, pa se sad trg oko teatra naziva 'Pozorišni trg - Susan Sontag'. Da će Sontag dobiti trg u Sarajevu, i to Pozorišni trg, zna se već dugo vremena, budući da je inicijativa za promjenu imena trga pokrenuta još 2004. godine, nedugo nakon njezine smrti (o čemu smo već pisali). No, da nije sve tako jednostavno u priči oko imenovanja trga njezinim imenom vidljivo je već iz vremena koje je proteklo od same inicijative do realizacije. Također, poznato je da nisu svi u Sarajevu veliki obožavatelji lika i djela Susan Sontag, a o tome su javno govorili i neki poznati Sarajlije.

Što god tko mislio o njoj činjenica je da Susan Sontag te 1993. godine nije marila za riječi Toma Stopparda koji je rekao kako "Čekajući Godota ne treba crpiti snagu iz konkretnog mjesta i vremena, budući da posjeduje vlastitu snagu." I nije joj nimalo smetao naziv koji se uvriježio u Sarajevu za njezinog Godota – Čekajući Clintona. Naprotiv, prema pričanju poznatog režisera Harisa Pašovića, koji je radio na postavljanju sarajevskog Godota, Čekajući Clintona je sintagma koju su prvu upotrijebili američki novinari, odnosno Washington Post, a svi koji su radili na predstavi bili su zadovoljni zbog takvog čitanja. "Susan je prvotno željela postaviti Beckettove Sretne dane, no kad sam joj objasnio da ono što se zbiva u Sarajevu jest čekanje, odlučila se za Godota. U to vrijeme ljudi su zaista smatrali da je pitanje vremena kad će netko spasiti grad. Bilo je nevjerojatno da je na kraju 20. stoljeća, uz direktan prijenos stalnog bombardiranja grada, svijet sve to gledao i nije učinio ništa. Svakog dana smo smatrali da će naš Godot doći, i svake noći bi iznova shvatili da neće.'

Kad je prije nekoliko godina u Mostaru postavljena skulptura Brucea Leeja, mnogi su žitelji tog podijeljenog grada negodovali. "Ko je taj Kinez? Šta je on ikad učinio za Bosnu?", zapjenjeno su se u kamere unosile babe kad su novinari ispitivali građane što misle o zlatnom borcu zaleđenom u prijetećem stavu ispred imaginarnih zlotvora. Hoće li i ploča na trgu Susan Sontag biti uništena kao što se to dogodilo s reprezentacijom mitskog akcijskog junaka u Mostaru, ili kao što je nedavno razbijena spomen ploča Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu?

Neven Svilar

Možda će vas zanimati
Intervju
11.11.2020.

'Susan Sontag bila je prava heroina, a istovremeno i čudovište, sve ljudsko na stotu.'

Drugi dio razgovora s Benjaminom Moserom: o konfliktima, senzualnom i intelektualnom, polemikama i ljudskosti.

Piše: Miljenka Buljević

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu