Šesnaesti po redu pulski sajam knjiga, Sa(n)jam knjige u Istri, koji je otvoren u petak, 3. prosinca, na svaki način nastavlja tradiciju prethodnih festivalskih izdanja. Organizatorima sajma, na čelu s dinamom koji je direktorica i idejna začetnica čitave priče Magdalena Vodopija, i dalje polazi za rukom generirati nevjerojatnu razinu pozitivne energije i entuzijazma. Dovoljno je pogledati ogroman broj mladih volontera koji na ovaj ili onaj način pomažu u podmazivanju velikog sajamskog pogona i svojom energijom i šarenilom doprinose pozitivnoj dispoziciji sajma. Gotovo da je već pomalo smiješno u razgovorima sa stranim piscima koji po prvi put posjećuju sajam očitavati visoku razinu šokiranosti, dakako pozitivne, koju kod njih uzrokuje sajamska atmosfera i mnoštvo događaja vezanih uz sajam. Komentari poput onog kako je "Hrvatska zemlja koja od svih europskih zemalja naviše cijeni knjigu i književnost" nisu rijetki i iako zvuče luckasto i smiješno zapravo uzrokuju i neku vrstu melankolije kod onoga koji zna razliku između Pule i ne-Pule, te se čovjeku nekako ne da razuvjeravati sugovornika i objašnjavati mu da to ipak baš i nije tako. No, ako je Sa(n)jam knjige u Istri zaista samo iluzija, kratka fatamorgana koja se na kraju sušne i teške godine sad već redovno ukazuje na vrhu najvećeg poluotoka male balkanske državice, koga briga? Nije bitno ako je Sa(n)jam knjige u Istri samo sanja, sve dok se san nastavlja.
Treba reći i kako se manifestacije ovog tipa, koje krenu kao bunt iz paralelnog svijeta i otpor prema službenoj kulturi, mainstreamu, akademskoj kulturi, državnoj kulturi ili kako je god želimo zvati, u pravilu nakon nekog vremena ispušu i nakon surfanja po vrhu amplitude stvari neminovno krenu prema dolje. Tom hegelovskom imperativu u principu ništa ne može pobjeći (svejedno da li je riječ o bečkoj secesiji ili Motovunu), no Pula i njezin sajam nekim čudom uspijevaju držati sajam na vrhuncu. Međutim, problem s vrhuncima jest to da sa svih strana leži opasnost od pada u ponor, zvao se on odustajanje financijskih partnera i sponzora netom prije početka festivala (prošle godine), ili pak tužba književne hit-mejkerice Nives Celzijus protiv sajma u slučaju čije će pobjede na sudu sajam ostati bez više od pola milijuna kuna i financijski potpuno propasti (ove godine).
Bilo kako bilo, sajam ide, stvari se kotrljaju. Tema ovogodišnjeg sajamskog izdanja je književnost i film, pa je tako prvog dana festivala prikazan film Liebesleben (Ljubavni život) redateljice Marie Schrader s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi, snimljenog prema istoimenom romanu izraelske književnice Zeruye Shalev. I izraelska autorica i Maria Schrader bile su gošće festivala, odličan izbor organizatora budući da je riječ o zaista kvalitetnim umjetnicama, svakoj na svom području, ali i izuzetno simpatičnim i otvorenim ljudima. Prvog je dana nastupio i njemački autor Clemens Meyer, koji je prije nekoliko mjeseci u Zagrebu promovirao svoju knjigu Noć, svjetla. Svaki dan nakon legendarnog programa Doručak s autorom kojeg vodi Vojo Šiljak, i na kojem je prvih nekoliko dana ugostio Zeruyu Shalev, Rajka Grlića, Dušana Makavejeva i Karla Markusa Gaussa, u Kavani Mozart održava se Bertijev program u čast Alberta Goldsteina, na kojem o kultnim filmovima govore poznati hrvatski intelektualci. Osim Clemensa Meyera i Zeruye Shalev od stranih pisaca do sad se predstavio i spomenuti Karl-Markus Gauss, dobitnik Nagrade Albert Goldstein, s Umirućim Europljanima, zaista odličnom knjigom u kojoj se u nekoliko zasebnih cjelina bavi različitim europskim manjinskim narodima. Iako nazvati nekoga velikanom europske kinematografije i velikanom jugoslavenske umjetnosti 20. stoljeća može zvučati kao subjektivna ocjena, a po mišljenju autora ovog teksta Dušan Makavejev to svakako jest, činjenica jest da je svakako riječ o ličnosti koja je do sada obilježila sajam. Publika ga je mogla čuti u razgovoru s Vojom Šiljkom, gdje su prisutni imali i fantastičnu priliku pogledati bunkerirani film njegove supruge, također gošće sajma Bojane Marijan, Vesela klasa iz 1968. godine. Ovaj relativno kratak dokumentarni film bez sumnje je vrhunsko ostvarenje te jedan od vrhunaca sajma do sada. Također je prikazan i slavni film Sweet Movie iz 1974. godine, prvi kojeg je Makavejev snimio u inozemstvu nakon 'dobrovoljnog' progonstva.
Uz spomenute autore na sajmu je do sada gostovalo ili svoje knjige predstavilo mnogo drugih važnih imena među kojima su i Dušan Karpatsky, Miljenko Jergović, Zvonko Maković, Nadežda Čačinović, Tonko Maroević, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Slavoljub Stanković...
Tek smo na sredini sajma i pred nama je još veliki broj izuzetno zanimljivih programa koje svi oni koji vole knjigu i film, ili barem žele sudjelovati na ovom festivalu specifične atmosfere te su u mogućnosti doći u Pulu, nikako ne bi trebali propustiti.
Neven Svilar
