Bukurešt, 1989.
U posljednja dva desetljeća, koliko je prošlo od propasti komunističkog režima, u rumunjskoj je književnosti nastupila blaga smjena generacija, što je dovelo do supostojanja raznovrsnih tendencija i narativnih formula. Nakon što su u prvom postkomunističkom desetljeću, iz političkih razloga, intelektualci preuzeli primat nad piscima i uživali mnogo širi kulturni prestiž, u desetljeću od 2000. do 2010. dolazi do jačanja pisaca, a usporedo s tim i do jačanja fikcije. Pojednostavljeno, možemo reći da se za svoje mjesto u kulturnom prostoru trenutno bore tri zasebne generacije pisaca: oni koji su počeli stvarati između 1960. i 1970. (neomodernisti), oni koji su se afirmirali između 1980. i 1990. (postmodernisti) te oni koji su počeli stvarati oko 2000. (a posebice nakon 2003., kada izdavačka kuća Editura Polirom pokreće edicije 'Ego Proza' i 'Debut'). Kad govorimo o različitim generacijama, valja napomenuti da generacijske razlike nisu nužno i tipološke, jer književna tipologija vrlo često prelazi granice između generacija.
Rumunjski pisci afirmirani u posljednja dva desetljeća nanovo otkrivaju realizam, koji je do 1989. bio smatran subverzivnim (osim kad se pokoravao službenoj ideologiji, kao 'socijalistički realizam'). Realizam, epski instinkt, užitak pripovijedanja i stvaranja složenih likova vraćaju se u središte interesa rumunjskih pisaca u posljednjih deset godina, nakon svojevrsnog nazadovanja u razdoblju između 1990. i 2000. Suvremeni rumunjski prozni pisci (raznih generacija) ne bave se toliko teoretiziranjem umjetničkog stvaralaštva koliko mnogostrukim vidovima svakodnevice, kojoj pristupaju iz najrazličitijih gledišta, korištenjem najrazličitijih narativnih metoda. Za imenovanje glavnih tendencija u rumunjskoj suvremenoj prozi upotrijebila bih sintagmu 'nova objektivnost' ili termin 'neonaturalizam', jer ta je proza uvijek usredotočena na banalnost svakodnevice, bilo da se radi o retrospektivnom pogledu na komunističko razdoblje (čiji su ružni aspekti ublaženi, što iz nostalgije, što iz ironije) ili o prikazivanju suvremenog svijeta (u kojemu prevladava vulgarnost i pomutnja vrijednosti). Iskustvo proživljene prošlosti konstantna je tema suvremene rumunjske proze, a kroz istraživanje ljudskih sudbina uhvaćenih u žrvanj povijesti uspostavlja se poseban odnos s prošlošću.
PROZNI AUTORI
Fantazija magijskog realizma. Matei Florian (ªi Hams ºi Regretel, I Ivica i Marica) koristi lirizam s dobro odmjerenom dozom ironije, na taj način stvarajući fantastične teritorije na kojima se imaginarno i realno – s jednakim pravom – bore za prevlast. Njegovi romani (uz već spomenuti napisao je i roman Bãiuþeii (Dečki iz Bãiuþa), zajedno sa svojim bratom Filipom Florianom) vraćaju nas u doba nevinosti, gradeći jedan svijet u kojemu su granice između kraljevstava krhke, a vrijeme teče po pravilima potpuno različitim od zemaljskih.
Mikro-realizam. Od scenarija i reportaže do romana i natrag. Dan Lungu, Florin Lãzãrescu i Lucian Dan Teodorovici, koji na književnu scenu stupaju otprilike u isto vrijeme, budni su kroničari banalnosti svakodnevice i arhivari malih osobnih povijesti, a supstancu za svoje epske konstrukcije – pripovijesti i romane – crpu iz neposredne stvarnosti. Florin Lãzãrescu u književnost dolazi iz svijeta novinarstva, sociologije i filma, što ostavlja vidljivi trag i u njegovu pismu, koje neprestano 'preskače' iz kratke priče i romana s jedne strane u filmski scenarij, kazališni komad i reportažu s druge.
ªtefania Mihalache prozna je spisateljica na duge pruge, a njezini se romani odlikuju profinjenim humorom, dinamikom pripovijedanja i snažnim likovima. Pažljivo promatrajući svijet koji je okružuje, ªtefania Mihalache gradi moguće svjetove pune zanosa, kojima se čitatelj, jednom kad u njih zaroni, s užitkom prepušta.
Ovidiu Pop je sa svojim iznimnim prvijencem pobudio podjednak interes i kod kritike i kod publike. Trickster je heterogena fikcija u kojoj autor na očaravajući način miješa različite sastojke, od realizma do nadrealističke fantazije, a sve 'istkano' unutar autobiografskog okvira.
Roman s kojime na scenu stupa Adrian Chivu, Caiet de desen (Crtanka), podjednako impresionira i temom – stvarnost filtrirana kroz prizmu autističnog adolescenta – i suptilnošću pronicanja u dubinu obiteljskih odnosa.
Subjektivni i autofikcijski realizam. Iako je debitirala sa zbirkom stihova, Ana Maria Sandu izgleda odustaje od pjesništva, pronalazeći veći izazov u prozi. Njezini su romani (Fata din casa vagon, Djevojka iz kuće-vagona, Omoarã-mã!, Ubij me!) fikcije o traganju za izgubljenim (ili dugo skrivanim) sjećanjem i identitetom, zapisi o samoj sebi koji, unatoč ispovjednom intenzitetu, sadrže obilježja fikcije i ulaze u kategoriju romana, bez obzira na istaknuti autobiografski karakter.
PJESNICI
Poetski univerzum Doine Ioanid svojevrsni je začarani ocean u kojemu se slike neprestano miješaju, stvarajući tako fantastične sklopove riječi koji iznenađuju, kako svojom rafiniranošću tako i munjevitim rezovima svakodnevne realnosti. Doina Ionid pjesnikinja je nostalgije, za koju sadašnjost postoji tek ukoliko sa sobom nosi sav 'teret' sjećanja, koja ne nestaju, već se iz trena u tren preobražavaju, tiho produljujući svoj tajni život, s onu stranu perfekta.
Cosmin Perþa pjesnik je unutarnjih stanja, meditativan i trezven. Njegove su zbirke pjesama magična istraživanja realno-imaginarnih teritorija. Kao pjesnik i prozni pisac, Cosmin Perþa istražuje jezične posebnosti i vrlo maštovito iskorištava višestruke jezične registre.
Osjetljiva ali i stroga, Adela Greceanu piše naizgled ispovjedničku poeziju, s nadrealističkim ishodištem, u kojoj prevladava tema traženja samoga sebe i pristupanja stvarima, te istraživanje neočekivanih kombinacija koje tako mogu nastati. Roman Mireasa cu ºosete roºii (Mladenka u crvenim čarapicama) pretvara pjesnički ritam u prozu, kroz živo pripovijedanje s minimalnom radnjom i bogatim diskursom/diskursima.
Carmen MUªAT
photo: Andre Pipa (flickr)
