Pero je jače od mača, uče nas odvajkad. No, sudeći po novim znanstvenim istraživanjima, pero je jače i od tastature. Ništa se ne može usporediti s pisanjem direktno na papiru. Dešava se proces simultanosti, uspostavlja se kontakt između pisca i papira, s različitim oblicima koje stvaramo prenoseći naše misli u znakove. Proces je to kojeg možemo usporediti s govorom, s tri ključne faze: psihološkom, u kojoj dolazi do rađanja pojma u našoj svijesti, zatim fiziološkom, u kojoj dolazi do prenošenja impulsa iz centra u mozgu do dijelova tijela kojim kreiramo znakove, i konačno fizička faza, u kojoj se pokreće naša ruka te ispisujemo slova na papiru.
Neki će možda braniti pisanje pomoću tipkovnice kao proces na određen način ekvivalentan pisanju rukom, gdje spomenutim fazama pridodajemo učešće tehnologije, nekad pisaće mašine a danas tastature kompjutera. No, riječ je o sasvim različitim fenomenima.
Dr. Virginia Berniger, koja se bavi proučavanjem sistema pisanja i njihovog odnosa s procesom učenja, u
svojem je istraživanju otkrila kako je sposobnost pisanja kod djece mnogo veća prilikom pisanja direktno rukom na papir u odnosu na pisanje pomoću tipkovnice. Djeca su pisala brže i više, a njihovi su rečenični sklopovi bili mnogo kvalitetniji. Berniger naglašava kako je ključni razlog u tome što kod pisanja direktno rukom na papir osoba koristi vlastitu ruku kako bi formirala slova i međusobno ih povezala čime se aktiviraju moždani procesi. Tipkanje slova, s druge strane, uključuje samo selekciju slova pritiskom na tipke identičnog izgleda koje se razlikuju razmještajem na tipkovnici.
Kako se u ovu priču uklapa književni rad? Na ovo pitanje ne može se odgovoriti jednoznačno. Naime, neki su pisci čitav život pisali rukom na papiru, dok su drugi upravo slavni po radu na pisaćim mašinama. Danas, pak, većina pisaca ipak piše uz pomoć računala. No, činjenica je da neke važne knjige ne bi niti mogle nastati da njihovi autori nisu pisali rukom. Nemoguće je zamisliti On the Road Jacka Kerouaca napisanu bilo kako drugo nego na velikim balama papira (iako neki kažu kako je riječ o mitu, kojeg je i sam Kerouac rado perpetuirao). Stoga je ona slavna osuda Kerouaca od strane Trumana Capotea, koji je opisujući taj roman kazao kako 'nije riječ o pisanju nego o tipkanju', netočna barem na toj razini.
Za razliku od Kerouaca koji je volio pričati uokolo kako je pisanje prve verzije teksta ujedno i jedino pravo pisanje, dok je svako redigiranje uništavanje čuda inspiracije, drugi veliki američki književni mačo muž,
Ernest Hemingway rekao je kako je '
prva verzija teksta neminovno sranje!' Svatko tko zna nešto o pisanju složit će se kako je Hemingwayev zaključak iskreniji i kako nema dobrog pisanja bez malo baljezganja, i kako pisanje gotovo nikad ne izgleda tako da se muza pojavi u ateljeu piščevom i krene mu šaptati divote na uho, koje ovaj kasnije jedva da treba provjeriti. S Hemingwayem se u svom tekstu
A Defense of Writing Longhand složio i pisac
Patrick McLean.
"Poznata Hemingwayjeva izjava je da je prva verzija teksta sranje. Složio bih se s time. No, moje pitanje je: Kako na najlakši način doskočiti najtežem dijelu pisanja? Na moje iznenađenje, najlakši način je pisati rukom. Sjednem s papirom i olovkom u ruci i tisuće riječi jednostavno počnu teći. I ne samo da pisanje rukom često oduzima manje vremena, mislim da na ovaj način i bolje pišem."
Da nije riječ o besmislicama nekog pisca koji eto voli pisati rukom a ne pomoću računala kazuje nam podatak da je McLean, kako i sam kaže, izuzetno brz u pisanju na tastaturu, štoviše da se njegovo pisanje na tastaturu može usporediti sa sviranjem genijalnog Bachovog interpretatora Glenna Goulda koji je da bi mogao brže svirati Goldbergove varijacije dao suziti tipke na svom glasoviru.
Bilo bi pretjerano reći kako pisanje rukom na papir u odnosu na pisanje pritiskom tipki značajno utječe na književnost. Riječ je naprosto o navici pisanja na jedan ili drugi način. No, književnost na stranu, činjenica je da ljudi sve manje pišu rukom, što zabrinjava i mnoge stručnjake. Mladi ljudi postaju nepismeni, i to doslovno – naime, ne znaju više pisati rukom.
Zbog toga se u nekim razvijenim zemljama koje su informatizirale svoje škole nastoji smanjiti pisanje na kompjuteru. No, to se ionako čini poput unaprijed izgubljene bitke.
