O konceptu Sic!a i napadima na njega

Ponedjeljak
11.06.2012.

Izašao je 11. broj časopisa Sic! koji donosi kritički prikaz knjige Miljenka Jergovića i analizu romana Faruka Šehića, tri eseja u tematu pod nazivom 'Stil danas', poeziju Harisa Imamovića i Almira Kolara Kijevskog, polemičke tekstove o angažmanima i poetikama magazina Dani, Sarajevskih svesaka i Mileta Stojića, satiričku antologiju najnovije bh. književnosti, esej Gunthera Andersa o Döblinovom romanu Berlin Alexanderplatz.

U polemičkom prikazu ovog 11. broja Mirnes Sokolović objašnjava razloge zbog kojih je Sic!, časopis koji je dočekan hvalospjevima i odobravanjem, postao omraženo mjesto intelektualaca i pisaca u BiH:

"Sic! se neočekivano okrenuo protiv naših liberalnih intelektualaca i medija. Tu više najednom nije bio niko kome bi bilo jasno nešto od te neočekivane prevare, i ko bi mogao objasniti takav zaokret, to iznevjerenje naših najsvjetlijih nada; tu nije bio niko ko bi shvatio i objasnio takav bijeg s poprišta. Dakako, bio je to samo hir nezahvalnih, i oni to tako razumiju i danas! Ta šutnja šokiranih intelektualaca koji više nažalost ne mare za nas traje do dana današnjeg.

Iako, zapravo, nije uopšte neobično što je Sic! u jednom trenutku prevazišao tematiku koju kritički magazini i akademska kritika kod nas preživaju godinama; radilo se samo o tome. To je bilo moguće naslutiti već na početku. Izjasnivši se vrlo rano o nacionalizmu, o našoj akademskoj teoriji, o konceptu nacionalne književnosti – mi smo u tih nekoliko prvih mjeseci našeg književnog života apsolvirali sve probleme nad kojim je naša alternativna kritika razbijala glavu godinama.  – Nama je prije svega bio odbojan način na koji su oni kritikovali, i mi to tako nismo radili ni u prvim brojevima, kao studenti. Mi smo umjesto naše alternativne, kritičke misli samo vidjeli neku prazninu, i nismo se znali od toga izliječiti; oni nisu znali zašto kritikuju, oni nisu znali da kritikuju, to je sve bilo jedna fraza, kojoj su se klanjali do zemlje kao najvećoj intelektualnoj vrijednosti. To je bilo samo neko samozadovoljno vikanje, i po tome se nisu razlikovali od nacionalnih pisaca i intelektualaca. Trebalo je s time stati. To je bio dovoljan razlog da sve te intelektualce i pisce koji na početku prisvajaše naše tekstove odgurnemo od sebe, po zasluzi! I to je učinjeno.

Nama je, za razliku od njih, bilo najprije važno pronaći predmet naših analiza! I mi smo to ubrzo i uradili. Konkretan, egzaktan predmet, koji nas se tiče: to je bio književni jezik! Koliko je inovativnosti u našoj književnosti; šta se to konkretno nasljeđuje? Čemu ona pretenduje? Šta je to sama sebi zadala? Može li takvim stilovima odgovoriti svojim ciljevima? Na kraju: koje su ideološke i političke reperkusije i simptomi tih i takvih stilova? Sva ta pitanja mogla su se jedino postaviti na temelju konkretne građe kao što je jezik jednog djela.  Jasno je iz razvitka sic!ovskog koncepta kojom brzinom smo prevazišli moralizatorsku kritiku društva u ime vrijednosti koje nisu nikada razjašnjene: naša kritička misao po magazinima i akademskim časopisima još uvijek vjeruje u te utvare, i guša se u ime njih: zašto bismo se i mi pouzdali u utvare? Nije bilo potrebe. Kada bi se popisali ovdje svi metodi i postupci demonstrirani u analizama, sve ideje koje su izrečene o aktualnoj književnosti, svi koncepti o literaturi apsolvirani na našim stranicama, ukazala bi se veličina jednog literarnog rada pred kojim bi se djela naših kritičkih i revolucionarnih teoretičara činila kao dječija. Taj posao u našoj novoj književnosti godinama je stajao neobavljen, jer ga niko nije znao uraditi prije nas! Sic!ovski se moralo pisati u čitavom spektru žanrova, registara i prosedea: u eseju, u povijesnopoetičkoj analizi, u književnoj kritici, u polemici, u satiri, u prozi, u poeziji; ironično, kritično, podcjenjivački, provokativno, analitički, hrabro, inovativno; zato je takva kritika od samog početka bila zanimljiva. – Nije mnogo toga u našoj literaturi postojalo nakon rata, i niko od našeg spisateljskog življa nije se bio kadar priključiti tome čišćenju naših literarnih prilika..."

Tekst Mirnesa Sokolovića u cijelosti pročitajte na ovom linku, a ovdje preuzmite cijeli 11. broj časopisa.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu