U razmaku od samo nekoliko dana saznali smo laureate dviju najprestižnijih svjetskih literarnih nagrada i jedne domaće, regionalnog tipa, nekad također prestižne. No, krenimo kronološki i to prvo s kremom internacionalnih nagrada. Riječ je, dakako, o Nobelovoj nagradi i nagradi Man Booker. U utorak je objavljeno da je nagradu Man Booker odnijela Hilary Mantel za roman Wolf Hall. Riječ je o nekoj vrsti povijesnog romana, čija fabula govori o političkim intrigama u Engleskoj u 16. stoljeću za vrijeme vladavine Henrika VIII. Prozni subjekt je kraljev savjetnik, Thomas Cromwell čiji fikcionalizirani život opisuje Mantel. U dvadesetim godinama 16. stoljeća na dvoru vlada nervoza zbog nepostojanja nasljednika krune. Dolazi do velikih previranja zbog kraljeve želje da oženi Anne Boleyn. Kardinal Thomas Wolsey, kraljev glavni savjetnik, zadužen je da osigura blagoslov Vatikana za kraljev razvod kojeg papa ne želi dati. Cromwell je prvo u službi kardinala, a potom zauzima njegovo mjesto tik uz kraljeva ušesa. Mantel je nagradu, koja joj među ostalim donosi i pedeset tisuća funti, dobila u konkurenciji J.M. Coetzeea, A.S. Byatt, Adama Fouldsa, Simona Mawera i Sarah Waters. Zanimljivo da je u posljednjih deset godina ovo prva pobjednica koja je bila i favorit na kladionicama.
No, ako su prognoze oko Bookera uglavnom pogrešne, što onda reći za Nobelovu nagradu za književnost, vječnu mrlju na CV-ima svih majstora-prognozera. Svi su očekivali da će nakon petogodišnje dominacije europskih pisaca te nakon izjave novog lidera Odbora za dodjelu nagrade, Petera Englunda, da je Nobelova nagrada godinama previše eurocentična, nagradu ponijeti izvaneuropski autor. Krivo! Nagradu kući nosi Herta Müller, njemačko-rumunjska pjesnikinja koja je nagradu osvojila iako nije bila niti u širem krugu favorita. Ona je tek dvanaesta žena koja je osvojila Nobela za književnost, no treća od 2004. i Elfriede Jelinek (2007. nagradu je osvojila Doris Lessing, koja je s 88-godina bila i najstarija dobitnica). Herta Müller je, prema žiriju, nagradu dobila za svoju poeziju i prozni rad u kojima opisuje "krajolik odbačenosti, s velikom koncentracijom poezije i iskrenosti proze". Njena literarna pozicija donekle sliči onoj genijalnog europskog pjesnika 20. stoljeća, Paula Celana, budući da je i ona u Rumunjskoj pisala na njemačkom jeziku. Herta Müller rođena je 1953. u Banatu u Rumunjskoj. Do 1987. živi u Rumunjskoj, gdje i objavljuje prvu knjigu 1982.(Niederungen, zbirka priča na njemačkom) nakon čega se seli u Njemačku. Objavila je brojne knjige proze, poezije i eseja, a dobitnica je mnogobrojnih uglednih literarnih nagrada poput Kleistove nagrade, Nagrade Franz Kafka i Impacove nagrade za roman Remen, prozor orah i ruže, priču o pet mladih Rumunja za vrijeme Ceausescuove diktature koju je Herta Müller napisala "u sjećanje na rumunjske prijatelje koji su likvidirani za vrijeme Ceausescuove strahovlade". Ova knjiga prevedena je i kod nas u izdanju izdavačke kuće OceanMore, kao i roman Da mi je danas bilo ne susresti sebe.
S Man Bookera i Nobela, koje su pokupile gospođe H.M (57), evo nas pravo kod Njegoša. Dobitnik ovogodišnje 'Njegoševe nagrade' je Mirko Kovač za knjigu pripovijedaka Ruže za Nives Koen. Prema riječima žirija "Mirko Kovač je Njegoševu nagradu zavrijedio izvanredno živim i slikovitim pripovijedanjem o neobičnim sudbinama ljudi u tzv. 'malim sredinama' - djelom koje prožima naglašeni kritički stav prema malograđanskim, socijalnim, moralnim, pa i porodičnim devijacijama. Dosljednost i ljepota književnog izraza, prepoznata književna vrijednost i potvrđena univerzalnost cjelokupnog Kovačevog djela, doprinijeli su tome da je ovaj izuzetni stvaralac, nizu već dobivenih domaćih i međunarodnih priznanja, dodao i najznačajnije crnogorsko priznanje za književnost". Inače, Njegoševa nagrada, koju su nekad osvajali i pisci poput Krleže, Selimovića i Daviča, ponovno se dodjeljuje nakon stanke duge čitavo desetljeće. Princip žiriranja preuzet je od nagrade 'Meša Selimović', što znači da su knjige prvo birali selektori (ove godine to su bili Nataša Avramovska iz Makedonije, Teofil Pančić iz Srbije, Enver Kazaz iz BiH, Tomislav Brlek iz Hrvatske, Mitja Čander iz Slovenije te Rajko Cerović iz Crne Gore), a nakon toga je žiri, u sastavu Sreten Perović, Nenad Vuković, Filip David, Vlaho Bogišić, Zdenko Lešić, Aleš Debeljak i Katica Ćuvlakova donio odluku. Za nagradu je konkuriralo 28 autora, i to za djela objavljena od 2004. do 2008., a pored Kovačeve Ruže za Nives Koen, u najužem izboru za ovogodišnju nagradu bile su i knjige Drevo brez imena Draga Jančara i Ruta Tannenbaum Miljenka Jergovića.
Njegoševu nagradu usporedili smo s nagradom Meša Selimović koja je prvi put dodijeljena 1988. godine. Tada su nagradu podijelili Dubravka Ugrešić za izvrstan roman Forsiranje romana reke i Milorad Pavić za Predeo slikan čajem. Predeo slikan čajem je objavljen 1988., a četiri godine ranije Pavić je objavio Hazarski rečnik. Upravo povodom 25 obljetnice Hazarskog rečnika, ali i 80. rođendana Milorada Pavića (rođen 15.listopada 1929.) biblioteka Matice srpske je otvorila izložbu Četvrt veka Hazarskog rečnika, koja će trajati do 28. listopada. Postav izložbe čine sva izdanja Hazarskog rečnika, izbor kritika i fotografije autora, a izložbi je priključena i knjiga Veštački mladež, s CD-om (prva knjiga u Srbiji koja je izašla istovremeno i u elektronskoj formi), koju je Izdavački centar Matice srpske objavio povodom Pavićeve obljetnice. S obzirom da je ovaj koktel ipak u sjeni Nobelove nagrade recimo i da je jedan od glavnih favorita za ovogodišnju nagradu, Claudio Magris, rekao da je Hazarski rečnik "očaravajući ep o jednom umrlom jeziku iz čijeg pepela se, zacijelo, rađa nova književnost".
Neven Svilar
