Od 7. do 13. rujna u Beogradu se u organizaciji beogradskog Trećeg trga, PEN centra i Srpskog književnog društva održavao drugi međunarodni festival poezije Trgni se! Poezija!, kojeg je pohodilo 15 pjesnika iz 13 zemalja.
Ovogodišnje je izdanje festivala iskoračilo iz svojih prošlogodišnjih geografskih okvira pa se dio programa odvijao u Inđiji, Sremskim Karlovcima, Novom Sadu i Zemunu. Festival je zatvoren u subotu svečanom ceremonijom u Centru za kulturu Stari grad, no prije toga su proglašeni laureati ovogodišnjeg izdanja. Među troje nagrađenih autora uz Aleksandru Petrovnu iz Rusije i Jamesa Berna iz Velike Britanije našao se i bosanskohercegovački pisac Faruk Šehić, čije će knjige izdavač Treći trg štampati dvojezično, na srpskom i engleskom.
Šehić je prilikom preuzimanja nagrade novinarima priznao da je teško živjeti od poezije, zbog čega istovremeno piše i za novine. No, ističe da ne treba bježati od pisanja za novine, jer čovjek tako neprestano vježba i ostaje u domeni jezika.
U Beogradu je hrvatske interese branio Boris Dežulović, a od poznatijih faca tu su još bili dobro nam znani Enes Halilović i Aleš Šteger, Ewa Sonnenberg, poljska pjesnikinja već objavljivana u Trećem Trgu, pjesnikinja i prevoditeljica Ana Ristović i drugi.
Zadnji dan festivala bio je predviđen za hommage prošle godine preminulom subotičkom pjesniku i prevoditelju Raši Livadi (1948–2007), u čast kojega su gosti festivala čitali poeziju, a prikazan je i dokumentarni film Karantin o njegovu životu i radu.
Ja nisam čovjek iz Sarajeva
u Sarajevu
april je zaista najokrutniji mjesec
gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ
duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije
samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ
zašto ćeš plaćati vlastitom krvlju
na Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim zidovima
a ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamija
zrak je britak kao mjesec mrtvih
u kafanskim pričama rat nikad ne završava
raspoređuju se divizije među pivskim flašama
priča se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima
o krivcima i žrtvama
stoput utvrđena «istina» mjerka se nanogramskom vagom
jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca
ako je Brazil zemlja sa najviše fudbalskih selektora na svijetu
ovdje stanuje najveći broj drvenih filozofa i mizantropa
uprkos svemu što me razara i nakrivo oblikuje
i dalje učestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju
Sarajevo, nisi mi dalo ništa
izuzev svoju poeziju.
Faruk Šehić, 2007.
Koji su sve mogući razlozi koji dovedu do tako očigledne posljedice da književnost žena nije podjednako nagrađivana i vrednovana kao muško stvaralaštvo? Još uvijek aktualan tekst Nađe Bobičić.
