Jedna od klasičnih rečenica u američkim filmova u kojima se jedan od likova pokušava baviti pisanjem dolazi nakon što taj lik ponudi svoj literarni talent na čitanje autoritetu: "Well, in my opinion, you shouldn't quit your dayjob just yet".
Mi nemamo dobar prijevod za riječ dayjob, no u ovome kontekstu to je dovoljno prevesti kao posao ili zaposlenje. Međutim, dayjob, usprkos tome što se većina naših pisaca ne bi složila s time, ne znači nužno tragediju talenta.
U svojoj kolumni u engleskom Guardianu Robert McCrum lamentira o značaju koji su dnevni poslovi imali za neka velika književna imena. Između ostalih, McCrum u tekstu Against type: Writers with other careers piše o tome kako je George Orwell za vrijeme rada na Životinjskoj farmi za život zarađivao pišući za Observer, Philip Larkin je radio u biblioteci, dok je Anthony Burgess u onih nekoliko mjeseci koje su mu liječnici predvidjeli da će poživjeti zbog karcinoma, a koji su se protegnuli na nekoliko desetljeća, radio kao učitelj, scenarist, kompozitor i, kaže McCrum, profesionalni alkoholičar.
Uostalom, primjeri učitelja pisaca ne da nisu nimalo rijetki u svjetskoj ali i domaćoj književnosti već možemo nabrojati na desetke poznatih pisaca koji su se bavili tim pozivom - poznato je kako je jedan od najvećih pjesnika francuskog jezika Stéphane Mallarmé radio kao učitelj engleskog, a danas je jedan od najpopularnijih hrvatskih romanopisaca Zoran Ferić nastavnik hrvatskog u srednjoj školi. Srednjoškolski profesor bio je i Ivo Brešan.
Kad je riječ o kraju 19. i početku 20. stoljeća možemo kao plauzibilnu scenu predočiti dolazak mladog intelektualca u selo kao u Krležinom Vučjaku. Dakako, nije tako bilo samo u tom periodu, već i kasnije. Primjerice, Petar Šegedin prije nego li je otišao u Pariz raditi kao kulturni ataše bio je učitelj po raznim selima, te nastavnik na Korčuli. U Hrvacima i Dicmu kao učitelj je radio Dinko Šimunović, a Janko Leskovar u Šljivoševcima i Prišlinu. Silvije Strahimir Kranjčević zbog sukoba s vlasima bio je prisiljen raditi po malim bosanskim selima. Gimnazijski profesor bio je i mladi Fran Galović prije no što je poginuo kao 26-godišnjak u Prvom svjetskom ratu. Nastavnik je bio i Vjenceslav Novak, a Eugen Kumičič predavao je francuski i talijanski.
Zanimanja pisaca su toliko raznovrsna da je teško uopće naći profesiju kojom se neki poznati književnik nije bavio. T.S. Eliot bio je bankar, Kafka je bio činovnik, Pablo Neruda diplomat. Stephen King je radio kao domar, Douglas Adams kao gorila, Ray Carver u pilani, dok je Kurt Vonnegut bio prodavač automobila marke Saab.
Mnogi su se hrvatski pisci bavili raznim poslovima vezanim uz pravo. Vladan Desnica radio je kod oca u odvjetničkoj kancelariji, Ivo Vojnović bio je sudac, Gjalski je bio pristav, Ante Kovačić advokat, a Ivan Kozarac sudski pisar. Josip Kozarac je, pak, bio šumar. O brojnim piscima liječnicima smo već pisali (Doturi al škrabala). No, teško je bilo koje od spomenutih zanimanja usporediti s poslovima Williama S. Burroughsa, koji je radio apsolutno sve, iako je potjecao iz bogate obitelji i čitav život dobivao rentu. Tako je Burroughs jedno vrijeme bio istrebljivač štetočina. I volio je svoj posao.
