foto: cris (flickr)
Philip Roth dobitnik je nagrade Man Booker International nagrade koja se dodjeljuje svake dvije godine. Ovime je Roth postao četvrti laureat ove relativno nove nagrade koju se usprkos činjenici da nema dugu tradiciju smatra jednom od najvažnijih svjetskih književnih nagrada.
Dosadašnji dobitnici bili su Ismail Kadare, Chinua Achebe i Alice Munro. Nakon proglašenja nagrade Roth, kojem će pripasti £60,000, izjavio je sljedeće: "Jedno od najvećih zadovoljstava i najvećih ispunjenja jest činjenica da znam da me se čita u čitavom svijetu, i to bez obzira na sve muke prevođenja. Nadam se da će ova nagrada približiti moj rad onima koji nisu upoznati s mojim djelom. Ovo je velika čast i zaista sam presretan što sam dobio nagradu."
No, nisu svi presretni što je Roth dobio nagradu. Jedna od članica žirija, Carmen Callil, podnijela je ostavku u znak protesta zbog ovakvog izbora. Calill je rekla kako se o Rothu ne bi uopće trebalo raspravljati u konkurenciji velikih svjetskih pisaca s obzirom da je riječ o posve jednodimenzionalnom autoru koji tupi neprestano o jednom te istom. Inače, Callil je, objavio je New Yorker, prije 15 godina izdala knjigu Rothove bivše supruge Claire Bloom u kojoj ova otvoreno govori o braku s poznatim piscem. "Uopće ga ne smatram piscem. Svi drugi autori na širem popisu za nagradu su kvalitetni autori, svi osim – Rotha... za dvadeset godina nitko neće čitati Philipa Rotha", rekla je Callil, dodavši kako joj je dosta da ovakve nagrade vječito idu u ruke sjevernoameričkih pisaca.
***
Poznati francuski intelektualac opće prakse, Bernard-Henri Levy, objavio je veliki esej u obranu svog prijatelja i direktora MMF-a Dominiquea Strauss-Kahna, koji je optužen za pokušaj silovanja u jednom njujorškom hotelu. U tekstu se Levy obrušava na njujoršku štampu koju naziva senzacionalističkim smećem. "Imam problema sa sistemom pravde i pravednosti koji se naziva 'optužujućim', što znači da bilo tko može doći i optužiti drugu osobu za neki zločin – i onda je na onome tko je optužen da se obrani od napada i dokaže da oni nemaju nikakvu realnu podlogu. Gade mi se tabloidi New Yorka, oni su dno i sramota svoje profesije. Smeta mi način na koji prate slučaj Dominiquea Strauss-Kahna kojeg su ocrtali kao teškog psihopata, pervertita koji graniči sa serijskim ubojicom, naprosto san svakog psihijatra".
Inače, treba reći kako gotovo čitava Francuska vjeruje kako je slučaj obična i prozirna namještaljka, te kako Strauss-Kahn, koji je, prema nekima, trebao biti kandidat socijalista na predsjedničkim izborima Sarkozyja, nije kriv za ono za što ga optužuju. Tome nije pridonijela ni reakcija SAD-a, koje su odmah zatražile ostavku Strauss-Kahna bez da su čekale svršetak istrage.
***
Izdavač Williama Burroughsa u Turskoj morat će se suočiti s optužbama za opscenost i 'neslaganje s moralnim normama' kao i 'vrijeđanje moralnih osjećaja kod građana'. Ove optužbe dolaze više od pola stoljeća nakon što se s takvim optužbama u SAD-u morao suočiti Burroughsov prijatelj Lawrence Ferlinghetti, koji je objavio Ginsbergov Howl, dok je i sam Burroughs 1962. godine morao na sud zbog svog romana Naked Lunch, kojeg je objavio kod poznatog izdavača Olympia Press, koji se jedini usudio objavljivati takve strahote kao što su Henry Miller ili D.H. Lawrence prije toga.
Irfan Sanci je i prije bio na sudu u veseloj zemlji Turskoj i to zbog objavljivanja Avantura mladog Don Juana, porno fantazije jednog Guillaumea Apollinairea (čiji je još jedna erotski roman zabranjen u Turskoj 2010.), no oslobođen je u studenome prošle godine. Sad je ponovno na sudu i to zbog objavljivanja Burroughsove knjige The Soft Machine (ime knjige Burroughs je preuzeo od Sigmunda Freuda) . Irfan Senci, kao i prevodilac knjige, ako budu osuđeni morat će se suočiti sa zatvorskom kaznom do devet godina. Međunarodna asocijacija izdavača zatražila je hitno oslobađanje optuženih budući da se optužbe za opscenost kose s Člankom 10 Europske konvencije o ljudskim pravima.
U sve se umiješao i Turski odbor za zaštitu djece od opasnih publikacija (!!!) koji je izrekao svoj pravorijek nad knjigom The Soft Machine, inače nastalom dvije godine nakon Naked Luncha – 'knjiga je vulgarna, bestidna, gnusna i odvratna i pokazuje najveće slabosti i najgore dijelove čovječanstva'.
