Japanski pisac Haruki Murakami dobio je najprestižniju izraelsku književnu nagradu, Jeruzalemsku nagradu za slobodu pojedinca u društvu. Na velikoj ceremoniji u nedjelju navečer, upriličenoj na dan otvorenja 24. jeruzalemskog sajma knjiga, Murakamiju, koji je bio okružen najistaknutijim muževima izraelske političke elite poput predsjednika Shimona Peresa i gradonačelnika Jeruzalema Nira Barkata, uručena je nagrada, kao i ček od deset tisuća dolara.
Danima je trajala debata oko pitanja treba li Murakami doći u Izrael i prihvatiti nagradu da bi na kraju sam Murakami presjekao čvor odlukom da se pojavi na sajmu koji je fortificiran poput dobro branjene kasarne. Mnoge propalestinske organizacije, poput Palestinske kampanje za akademski bojkot Izraela, pokušavale su odvratiti romanopisca od prihvaćanja nagrade i dolaska u Izrael. Tako je, na primjer, Japansko-palestinski forum uputio otvoreno pismo u kojem se moli Murakamija da posveti pažnju palestinskom pitanju: 'budući da je Palestincima uskraćena sloboda i ljudsko dostojanstvo… molimo vas da razmislite o efektu koji će imati prihvaćanje Jeruzalemske nagrade od vaše strane, koju ćete poruku odaslati u svijet i koju će propagandnu vrijednost Izraelci imati od toga?'. No, Murakami se ipak pojavio u Jeruzalemu, a u svome laureatskom govoru je rekao kako je pomno razmislio o čitavoj situaciji i da je glavni razlog njegova dolaska zahvala izraelskoj publici koja godinama prati njegov rad. 'Kada su tražili od mene da prihvatim nagradu na sajmu u Jeruzalemu, upozorili su me na situaciju zbog rata u pojasu Gaze. Pitao sam se je li dolazak u Izrael pravilan postupak. Da li ću time pokazati da podupirem izraelsku stranu? Razmislio sam i odlučio doći.'
Murakami se potom krenuo hvalisati i razmetati svojom književničkom različitošću: 'Ja sam romanopisac te poput pravog romanopisca volim raditi suprotno od onoga što mi kažu! To je u mojoj prirodi pisca.' No, niti tu se nije zaustavio: 'Pisci ne mogu vjerovati ničemu ako nisu to vidjeli svojim očima i dotaknuli svojim prstima. I zato sam odlučio doći ovdje i reći nešto, a ne šutjeti!' Svatko tko je čitao Murakamija zna da su njegovi romani prepoznatljivi po izuzetno čestom korištenju neobičnih poredbi. Očito poredbe nisu rezervirane samo za njegovu prozu: 'Ako postoji čvrsti, visoki zid i jaje se razbije o njega, bez obzira na to koliko zid bio u pravu i koliko jaje bilo u krivu, uvijek ću stati na stranu jajeta. Zašto? Zato što je svatko od nas zapravo jaje, jedinstvena duša zatvorena u ljusku jajeta. Svatko od nas se suočava s visokim zidom. Visoki zid je sistem koji nas tjera da činimo stvari koje ne bismo nužno smatrali poželjnima da ih činimo kao ljudi!'
Tu je već postalo očito da čovjek bunca: 'Svi smo mi individue, fragilna jaja. Nemamo šansu protiv zida: previše je visok, pre mračan, previše hladan. Da bismo se borili protiv zida, moramo svi ujediniti naše duše zbog snage, zbog topline. Ne smijemo dopustiti sistemu da nas kontrolira, da određuje ono što jesmo. Mi smo kreirali sistem.'
Organizatori su nagradu odlučili dodijeliti Murakamiju zbog 'dubokog poštovanja prema njegovom radu i zbog njegovih umjetničkih dostignuća i ljubavi prema ljudima. Iako ga se lako čita nije lako razumljiv, no njegov se humanizam jasno očituje u njegovu pisanju' stoji u obrazloženju nagrade koju su u prošlosti dobivali neki od najpoznatijih svjetskih pisaca poput Arthura Millera, J.M.Coetzeea, V.S. Naipaula, Maria Vargasa Llose i Milana Kundere.
