Aleš Šteger, slovenski pisac koji se hrvatskim čitateljima prvi puta obratio 2003. godine zbirkom pjesama Protuberance u izdanju Meandra, vratio se novom knjigom naslovljenom Katkad je siječanj usred ljeta (ponovno u izdanju Meandra).
Već sama poetičnost naslova zbunit će nepripremljene čitatelje čije će iznenađenje biti još veće jednom kad knjigu uzmu u ruke. Roman, putopis, esej ili pjesma u prozi, pitat će se ti začuđeni čitatelji i teško će nalaziti odgovore jer Štegerova knjiga definitivno nailazi na probleme s klasifikacijom.
Na promociji knjige u Booksi Šteger je priznao kako su ga oduvijek zanimale knjige koje prelaze granice žanrova. „Ne vjerujem u čiste identitete, pa tako ni u čiste žanrove“, priznao je.
Katkad je siječanj usred ljeta govori o Peruu, no, iako je knjiga koncipirana tako da bi se po njoj moglo putovati ne nudi one opće informacije potrebne za putovanje, barem ne za putovanje u doslovnom smislu te riječi. Svoj put u Peru i nazad Šteger je, kao pravi pjesnik, iskoristio za propitivanje samoga sebe, svog iskustva putovanja, kao i iskustva jezika i žanra koji je pišući iznevjeravao i provjeravao.
Upravo zbog Štegerovog odmaka od uobičajene upotrebe riječi najveći posao odradio je prevoditelj Edo Fičor koji na svu sreću ima iskustvo prevođenja Štegerove poezije koje mu je, vjerujemo, u ovom slučaju bilo od velike koristi.
Ako ste od onih koji teška srca napuštaju sigurnost svoje sobe, a ipak vas zanima kakvi vjetrovi pušu u Peruu i kakav je pijesak u peruanskoj pustinji probajte za početak s ovom knjigom. Tko zna, možda se nakon nje odvažite i na pravo putovanje.
Aleš Šteger rođen je 1973. u Ptuju. Osim knjige Katkad je siječanj usred ljeta (Včasih je januar sredi poletja, 1999), objavio je i pet pjesničkih zbirki: Šahovnice ur (1995), Kašmir (1997), Protuberance (2002), Kamen (CD s izabranim pjesmama, uz glazbu Petera N. Grubera i slike Dušana Fišera, 2005) i Knjigu reči (2005). Ove je godine objavljena i njegova druga prozna knjiga pod naslovom Berlin.
