Doris Lessing, koja zbog problema s leđima nije mogla prisustvovati ceremoniji dodjele Nobelove nagrade za književnost u Londonu i preuzeti nagradu od 750.000£, u govoru kojeg je pročitao njezin britanski izdavač Nicholas Pearson, skrenula je pažnju na nemoguće uvjete u Zimbabveu, gdje je inflacija dostigla 8.000% pa meki uvezi iz Engleske, umjesto da koštaju jednu mjesečnu plaću, danas koštaju nekoliko godišnjih plaća prosječnog radnika, zbog čega su edukacijske ustanove bez materijala za rad, a knjige su postale najtraženija roba.
Za grozno stanje u politici i kulturi Nobelovka je optužila predsjednika Mugabea. "Kaže se da narod ima vlast kakvu zaslužuje, ali smatram da to nije slučaj u Zimbabveu", izjavila je 87-godišnja aktivna spisateljica koja se osvrnula i na veliki jaz između zapadnoga i trećeg svijeta.
"Nikada se nismo sjetili zapitati koliko će internet promijeniti naše živote i naš način razmišljanja. Cijela je generacija zaluđena besmislicama pa će vam i razumni ljudi priznati da se teško osloboditi te ovisnosti jednom kad si navučen, te da im dani znaju proći pišući ili čitajući blogove." U gladnom, siromašnom Zimbabveu ni u školama, ni u knjižnicama nema knjiga i ljudi žude za njima, opisala je Lessing situaciju u toj državi na jugu Afrike, gdje u istom praznom razredu, koji nema ni ploču, ni globus, ni kartu, ni udžbenike često sjede učenici od 6 do 26 godina. A onda je to usporedila s jednom priznatom privatnom srednjom školom u Londonu, čija prebogata knjižnica zjapi prazna jer "znate kako je, mladež ne čita."
Nova nam je Nobelovka priprijetila zaglupljivanjem. "Svijet će uvijek trebati priče. Pisanje i pisci ne dolaze iz kuća gdje nema knjiga. Živimo u fragmentiranoj kulturi u kojoj se propituju istine koje su važile desetljećima i gdje je uobičajeno da mladići i djevojke iza kojih su godine obrazovanja, ništa ne znaju o svijetu koji ih okružuje, niti su išta pročitali."
Na primjeru drugih Nobelovaca iz čijih se govora dalo zaključiti da su odrastali uz knjigu, Lessing je ustvrdila da "u svrhu stvaranja literature mora postojati povezanost s knjižnicama, knjigama i tradicijom."
Pesimistično je progovorila i o komercijalizaciji izdavaštva te dodala da žali mlade pisce. "Cinično se pitamo: 'Jel' zgodna?' Ako je muškarac: 'Je li karizmatičan? Zgodan?' Šalimo se, ali to nije šala. Mi stari, koji smo svašta prošli, žalimo novajlije koji uopće ne shvaćaju što se uistinu zbiva. Neki vrlo razvikani novi pisci nikada više nisu pisali, ili nisu pisali ono što su htjeli i trebali", zaključila je.
Cijeli govor zahvale možete pročitati na Guardianu.
