Dvadeset godina prisutnosti Claudia Magrisa na hrvatskom jeziku rezultiralo je brojnim čitateljstvom koje se jučer uguralo u (za ovakvu priliku premali) prostor Profilove knjižare u Bogovićevoj. U društvu književnog kritičara i pisca Nikole Petkovića i prevoditeljice Ljiljane Avirović, Claudio Magris je talijanski temperamentno i simpatično govorio o svojoj najnovijoj knjizi Naslijepo, koju je kritika već proglasila monumentalnim romanom, a on sam sumom svog književnog stvaralaštva.
Za hrvatskog će čitatelja ova knjiga biti još zanimljivija zbog činjenice da obrađuje jednu za nas važnu temu – Goli otok i sudbinu onih koji su se, kako je to Magris jučer rekao, našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.
U središtu priče nalazi se 2.000 talijanskih radnika koji nakon Drugog svjetskog rata pomažu u izgradnji komunizma u Jugoslaviji. Godinu dana kasnije Tito ih proglašava staljinistima nakon čega završe u raznim logorima na otocima sjevernog Jadrana. Nakon povratka, u Italiji na njih gledaju kao na opasne komuniste s Istoka, dok su za komunističku partiju nepoželjni kao svjedoci komunističkih zlostavljanja.
Ideja za knjigu javila mu se davne '88. na promociji knjige Dunav u Antwerpenu gdje su mu za oko zapele pulene, ženski likovi na pramcima brodova, neobičnog izgleda i položaja, okrenute pučini i obzoru. Njihova svrha bila je da iznenade ili upozore, prestraše ili spase… Vidio ih je kao one koje primaju udarce, a u njihovom pogledu iščitao povijest koja ga je oduvijek fascinirala. Kako je priznao, ono što njega zanima zapravo su fusnote iz povijesti, priče bjegunaca, žrtava i zaboravljenih, mikrokozmi ljudi o kojima nitko ne želi govoriti.
Priča koja je nastajala nije se mogla ispričati na miran, linearan način kako je započeo, pa će joj se vratiti mnogo godina kasnije i konačno ukoričiti u knjigu Naslijepo.
Koliko se Magris mučio s usuglašavanjem i povezivanjem vremena i stapanjem pluraliteta stilova, toliko je njegovoj prevoditeljici bilo još teže. Za prijevod knjige konzultirala je brojne naslove i druge prijevode, od Biblije Jure Kaštelana i Bonaventure Dude, preko Pomorskog rječnika Radovana Vidovića, do Brodova i njihovih putova Josipa Torbarine te mnogih drugih. "Što bismo mi pisci bili bez prevoditelja?" upitao je Magris i priznao: "Ovu sam knjigu za vas napisao zajedno s Ljiljanom."
S obzirom da prevoditeljica Ljiljana Avirović već niz godina prevodi Magrisa ne sumnjamo da će njezina interpretacija knjige Naslijepo kod naše kritike i čitatelja biti primljena s jednakom aklamacijom kao original u Italiji.
