Josip Novaković, hrvatski pisac s američkom adresom te profesor kreativnog pisanja i autor udžbenika Radionica pisanja fikcije (Algoritam), svoju je hrvatsku turneju jučer završio u Booksi gdje je u društvu kolege Zorana Ferića ondje prisutnima govorio o načinima i mogućnostima usvajanja gradiva iz kreativnog pisanja.
Prije par godina u Booksi smo ugostili Aleksandra Hemona koji se, baš kao i Novaković, skrasio u Americi i koji je, baš kao i Novaković, za jezik svoje književnosti odabrao engleski. Novaković je u Ameriku otišao kad mu je bilo 20 godina i, kako je priznao, u početku je pokušavao pisati na hrvatskom, ali s obzirom da se hrvatski u to vrijeme toliko mijenjao, a on nije bio u doticaju sa žargonom, s vremenom je odustao. Iako njegova dvojezičnost nužno nameće pitanje nacionalne pripadnosti, Novaković odbija sam sebe definirati te to radije ostavlja povjesničarima književnosti, ističući kako su mu grupacije po nacionalnoj osnovi nezanimljive.
Kako se o knjizi Radionica pisanja fikcije u zadnje vrijeme dosta govorilo (Na Algoritmovom siteu možete pročitati intervju koji je s Novakovićem vodila Ivana Pavelić Mirošević) te kako smo mi prije neki dan o istoj temi porazgovarali sa Zoranom Ferićem koji nam je otkrio sve što nas je zanimalo vezano uz fenomen 'učenja pisanja' za kraj ove cijele priče otkrit ćemo vam samo podatak da se Novakovićeva knjiga od ljeta do danas prodala u 1.000 primjeraka što je naklada o kojoj mogu sanjati mnogi domaći pisci. Izgleda da u Hrvatskoj ima više ljudi koji pišu od onih koji čitaju.
