Eks. prakse: udvajanje // Marija Andrijašević (& Louise Glück)

Na samome kraju knjige stoji: „Temeljenje kuće razgovara s pjesmama T. S. Eliota, Andriane Škunce, Marie Howe, Ilije Ladina, Petra Gudelja, Anke Žagar i Louise Glück.“ U Booksi, u Noći vještica, prizivajući književne duhove u čijim kućama riječi i stihova živimo i pišemo, razgovaramo s Marijom Andrijašević (i Louise Glück). 

Prvo dolazi košnja trave. Treba raščistiti draču, koja je otrov, hrana i krajolik. Odavno mi za nju ne trebaju rukavice. Ovu kožu na rukama ništa ne probija. 

Pjesnikinja i kada piše gustu romanesknu prozu, Marija Andrijašević pored gole intuicije i intime koja je topla koliko je oštra, raspolaže i s višeslojnim i sve dubljim razumijevanjem književnih formi, modusa i modaliteta; žanrova, intonacija i tonaliteta. Spisateljica je koja zna, i zna snagu onoga prema čemu se grabi i što se ne zna i ne zna još. Također je spisateljica koja radi, posvećeno i tvrdoglavo i uporno i bez prečica, obilaznica, izgovora, pregovaranja, dodvoravanja, šupljih gesti i nedoradnji. 
Najnovije izdanje Marije Andrijašević, Temeljenje kuće, konceptualna je zbirka poetske proze koja otvara nove i stare preokupacije autoričina rada, nastala u eteričnoj razmjeni s nizom pisaca/kinja, pjesnika/kinja, među kojima je odnedavno onostrana Louise Glück, i sama pjesnikinja opipljive ljepote i njezinih sjena, prirode i njezinih ambivalencija, trenutaka i njihovih vječnosti… 

Sve što je nadohvat, a ni blizu. Kad se i pojavi kao mora, u njoj otac govori šta će mi, sinko, kuća da u nju gledam? U pravu si, ništa nije počelo, patnja je počela. Otac umire u dubokoj šumi. Pas u mome krilu. Mara u ognju komina stare kuće. Ja nastavljam graditi svoju za sve nas. Ja gradim, gradim, gradim, mislim, mislim, mislim, glava se sjeća, sjeća, sjeća. Kuća uzima olovku i piše. 

Marija Andrijašević (Split, 1984) spisateljica i pjesnikinja. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu (2015). Za svoju prvu knjigu pjesama davide, svašta su mi radili dobila je Gorana za mlade pjesnike (2007). Njezin prvi roman Zemlja bez sutona objavljen je 2021. te je nagrađen tportalovom nagradom za najbolji roman 2022. i regionalnom nagradom Štefica Cvek kao jedan od 9 najboljih romana objavljenih u protekloj godini. Svoju drugu knjigu pjesama Temeljenje kuće objavila je 2023. Članica je Versopolisa, europske plaforme za pjesnike. Živi između Splita i Zagreba i radi u Skribonautima, organizaciji za promicanje književnosti u zatvorima.

O PROGRAMU: 
Ciklus razgovora Eks. prakse zamišljen je kao poniranje u različite dimenzije teksta, knjige i autorstva, polazeći od dvojne perspektive: književne prakse sam/e autor/ice u fokusu, i autor/ičina izbora djel(ovanj)a koje je informiralo ili inspiriralo njeg/zin rad. Osobito usmjereni na eksperimentalne pristupe književnosti, tekstu/alnosti i izdavaštvu, razgovori unutar ciklusa Eks. prakse slažu kaleidoskopsku viziju regionalnog izdavaštva koje rasklimava postojeće norme i istražuje inovativne, manje utabane, ili iskošene potencijale i pristupe unutar polja. Razgovore će koncipirati, otvarati i moderirati An• Fazekaš, esejist/ica i kritičar/ka na područjima književnosti, izvedbenih umjetnosti i pop kulture. 

Program podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova.