Eks. prakse: udvajanje // Dora Šustić (& Marguerite Duras)

Kako počinje? 

Slijedim galgose. Živim u Andaluziji, u bijelim selima. Zima je.

Izgladnjeli, napušteni, od grubog života ogrubjeli, okorjeli, sjene sebe nakon izdaje i progonstva, a ipak tvrdoglavo živi i gladni, vrelog mesa pod oštrim krznom. Lik španjolskih hrtova bljeska u spustu niz narativ, ali nisu samo galgosi naslovni Psi u prvijencu Dore Šustić. 

Pomaknuli smo se. Napokon. Ostrugali su starog Čeha s tračnica i vlak je krenuo punom parom u moju budućnost. 

Eros divlja u romanu čija je protagonistkinja studentica filmske dramaturgije u bjesomučnoj potrazi za vlastitim glasom, za ljubavlju, avanturom, seksom, za tijelom svojim i tuđim i stranim i svojim; svime što mladost guta, u čemu se guši, hvatajući se za vlastite obrise koji hvatu izmiču. 

Gleda me ravno u oči, kroz opnu bjeloočnice, gleda u freske svoje sestre na poleđini moje lubanje. Vjeruje mi. Čeka. 

Psi (na) čitanje gone u strastima i bjegovima, rastvarajući složenu dinamiku, višeznačje i maglu pseudo-dijalektike između progoniteljice i progonjene; roman se ne ispušta iz ruke dok skupa s pripovjedačicom slijedimo galgose, suicidalne ljubavnike, njihove umrle žene na koje nalikujemo, kao i kreativne proboje koji će nas učiniti pravom autoricom jer tvrdimo da samo i upravo to želimo biti. Cijedimo život je još ne znamo kako nečime rukovati a da u to ne utisnemo nokte preduboko. 

Pod mojim je tijelom bio bespomoćan. Nisam ga ispuštala. Sisala sam iz njega svu životnu energiju toliko da sam se idućega dana osjećala par centimetara višom. 

Uz Doru Š. na razgovoru će se ukazati i spiritualna majka, zvijezda njezina diplomskog rada i jedna od najzanimljivijih i najsenzualnijih inovatorica u književnosti, filmu i svim točkama u kojima se dva medija dodiruju, Marguerite Duras. Šustić će govoriti o Duras kao jednoj od osovinskih inspiracija za razvoj njezina autorskog glasa, kao i značaju koji Duras ima mimo kultnog Ljubavnika kao odvažna eksperimentatorica u filmskom pismu. 

Rasplinut ćeš se u milijun čestica pijeska, i bit ćemo iste, napokon iste, pravilne konzistencije — ti i ja, dvije žene od pijeska. 

A kako dalje? 

Slijedim galgose. 

Dora Šustić (1991., Rijeka) diplomirala je političke znanosti na Sveučilištu u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Piše za film i televiziju i trenutno razvija svoj debitantski dugometražni film. Objavila je eseje, pjesme i kratke priče u regionalnim i međunarodnim književnim časopisima na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku (Bosporus Review of Books, Hourglass Literary Magazine, GUTS Magazine, Večernji list, Kritična masa…). U izdanju Gradske knjižnice Rijeka 2022. izašao joj je roman prvijenac Psi (drugo izdanje Fraktura.) Živi u Zagrebu.

O PROGRAMU: 
Ciklus razgovora Eks. prakse zamišljen je kao poniranje u različite dimenzije teksta, knjige i autorstva, polazeći od dvojne perspektive: književne prakse sam/e autor/ice u fokusu, i autor/ičina izbora djel(ovanj)a koje je informiralo ili inspiriralo njeg/zin rad. Osobito usmjereni na eksperimentalne pristupe književnosti, tekstu/alnosti i izdavaštvu, razgovori unutar ciklusa Eks. prakse slagat će kaleidoskopsku viziju regionalnog izdavaštva koje rasklimava postojeće norme i istražuje inovativne, manje utabane, ili iskošene potencijale i pristupe unutar polja. Razgovore će koncipirati, otvarati i moderirati An• Fazekaš, esejist/ica i kritičar/ka na područjima književnosti, izvedbenih umjetnosti i pop kulture.  

Program podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova.