DramaQueen: Mira Furlan i lov na glumice

Kazališna tribina DramaQueen_dijaloške kazališne večeri i ove je godine dio Booksinog programa kao i njezina moderatorica i voditeljica Nora Čulić Matošić. Teme kojima je tribina dosad bila posvećena polazile su od općenitih termina, fenomena i pojava čiji su se tragovi pronalazili u širokom korpusu dramskih tekstova. Ove sezone, barem u planiranoj prvoj polovici – inspiracija dolazi iz suprotnog smjera, polazi se od analiza jednog autora ili djela čime tribina dobiva svojevrsni štih kluba čitanja. Tim se „ograničenjem“, kako smatra voditeljica, otvara mogućnost dubljeg zaranjanja u samo tkivo teksta, a da se pritom ne sužava dijapazon mogućih tema koje jedno djelo ili autor može otvoriti. Isto tako, ovu promjenu vidi kao poboljšanje u smislu potencijalne publike kojoj bi ovaj nešto sustavniji pristup mogao više odgovarati jer će tribinu činiti razumljivijom i bližom od prethodnih.

Prvi ovogodišnji DramaQueen susret tako započinje memoarima Mire Furlan naslova Voli me više od svega na svijetu (Fraktura, 2024.), priča o pripadanju. Voditeljici će se u razgovoru pridružiti Mihael Željko Crnčec, komparatist i kritičar koji je već ranije gostovao na tribini kada je tema razgovora bila queer na suvremenoj hrvatskoj kazališnoj i izvedbenoj sceni. Ovoga puta, njih će dvoje razgovarati o glumici Miri Furlan (1955. – 2021.) s fokusom na njezin rad, status i nasljedstvo u povijesti hrvatskog kazališta i filma. Primjer njezinog statusa i sudbine poslužit će za razgovor o velikim glumicama „zvijezdama“ na domaćoj i stranoj sceni, a kroz njezin rad pokušat će rekonstruirati genezu glumice kao simbola u službi izvan umjetnosti. Interes ove tribine je i kako Furlan piše o glumi i svojim ulogama koje je tumačila što povlači sa sobom i moguću diskusiju o problemima castinga i zahtjevima s kojima pojedine uloge i suradnici dolaze, a glumice se u svom radu nerijetko suočavaju. Otvara se i pitanje značaja glumice danas, posebice među mlađom (poslijeratnom) generacijom kojoj pripadaju sugovornici čije odrastanje nije obilježilo glumičino stvaralaštvo i javni linč, već svojevrsni pokušaji rehabilitacije njezinog imena i povratka u javni prostor i na hrvatsku pozornicu.

Mihael Željko Crnčec rođen je u Zagrebu 1999. godine. Nakon završene zagrebačke V. gimnazije upisuje i završava dodiplomski studij anglistike i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega upisuje diplomski studij anglistike i komparativne književnosti. Povremeno piše kritike na polju izvedbenih umjetnosti za Kulturpunkt te sudjeluje na raznim studentskim konferencijama. Od 2019. član je amaterske kazališne skupine Teatar K, za koju je napisao i režirao tri uspješne predstave, Lysis (2022/2023), Ljubav na odru (2023/2024) i Gorke suze bradate Venere (2024/2025). U kazalištu, kako u teoriji tako i praksi, zanimaju ga teme poput rodnih i seksualnih stereotipa, povijesti i filozofiji figure glumice, posebice u kontekstu kulture muških homoseksualaca, fenomen campa kao estetike i senzibiliteta, teorije androginosti, klasični Hollywood i brodvejski mjuzikl.

Program udruge Kulturtreger podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.