Sa e čhibjako barvalipe* - O romskom jeziku i identitetu

Romska je zajednica u Hrvatskoj specifična u odnosu na druge zajednice i unutar same sebe. Osim različite tradicijske kulturne baštine, vjeroispovijesti, sredina u kojima žive i oblika diskriminacije koju doživljavaju, Romi imaju i različite materinske jezike. Uz romski jezik (na romskom romani čhib) koji je priznat kao njihov službeni jezik, Romi u Hrvatskoj govore i bajaškim varijetetima rumunjskog jezika te jezikom prijašnje sredine kao što je albanski u slučaju doseljenika s Kosova. Svi oni, neovisno o spomenutim razlikama, čine romsku zajednicu u Hrvatskoj, koja je integralni dio europske zajednice, kulture, vrijednosti, ali i zajedničke povijesti. U nastavku ovog teksta bavim se posebnostima i položajem romskog jezika, a o bajaškim varijetetima rumunjskog jezika koje koristi velik dio hrvatskih Roma, bit će više riječi u sljedećem tekstu.

Romski jezik pripada indoeuropskim jezicima, odnosno njihovoj indoiranskoj grani, te je najbliži europski srodnik sanskrta, a prve i odlučne dokaze o indijskom porijeklu Roma ponudili su istraživači romskog jezika. U tisućljetnoj migraciji iz svoje pradomovine Indije Romi su ponijeli i očuvali svoj jezik, koji je kasnije poslužio kao instrument pomoću kojeg se mogla rekonstruirati njihova povijest, matična domovina i identitetska mapa. U zavisnosti o tome gdje su Romi živjeli i s kojim su jezicima dolazili u dodir nastajali su različiti romski dijalekti, kao posljedica teritorijalnog raslojavanja jedne govorne zajednice, a u svrhu prilagodbe i očuvanja vlastitog identiteta.

Mirdita Saliu, novinarka, autorica brojnih znanstvenih radova, urednica i prevoditeljica za romski jezik za različite publikacije i projekte među kojima je i časopis i portal Phralipen, glasilo romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, ističe da su Romi uspjeli sačuvati osnovne elemente koji grupu ljudi čine narodom a to su jezik, kultura i običaji čak i onda kada bi im u raznim povijesnim razdobljima korištenje istih bilo i zabranjivano: "Danas slobodno možemo reći da romski jezik ima široku lepezu dijalekata i zbog toga je najbogatiji jezik na svijetu. Romski dijalekti vezani su uz obavljanje određenih obrta kojima su se bavile različite romske skupine, a to je ono što daje jednu drugu dimenziju identiteta unutar romske zajednice, pa imamo običajne i kulturne razlike među samim Romima. To je osobito važno u izgradnji sveukupnog nacionalnog identiteta Roma."

O proučavanju romskog jezika - pregled

Jezikoslovci su se počeli zanimati za romski jezik još od dolaska Roma u Europu pokušavajući na taj način objasniti i njihovo porijeklo. Lingvistička istraživanja započeta u 17. stoljeću, uz antropologiju, dala su najviše doprinosa u odgonetavanju porijekla Roma. Tako se Bonaventura Vulcanius (1538 – 1614), profesor latinskog i grčkog jezika u Leidenu u Nizozemskoj, spominje kao začetnik istraživanja o Romima, a 1652. godine u Leipzigu je obranjena i prva doktorska disertacija o Romima, koju je napisao Jakob Thomasius. Ipak, člankom O jeziku i porijeklu Roma iz Indije (1782) njemačkog autora Johanna Christiana Christopha Rüdigera stječu se novi pogledi na romski jezik te se izučava razvoj poredbenog indoeuropskog jezikoslovlja. Neki pak otkriće o porijeklu Roma prepisuju Stefanu Valiju, mađarskom svećeniku, koji je još 1763. uočio sličnost između romskoga i indijskih jezika.

Doprinos proučavanju romskog jezika nastavili su i njemački jezikoslovac August Friedrich Pott u svojemu dvotomnomu djelu Romi Europe i Azije (1844/45) te slovenski jezikoslovac Franc Miklošič (1813-1891), koji u zaključku svojega bogata znanstvenog rada, tvrdi da se polazište romskoga jezika mora smjestiti u sjeverozapadnom području indijskog potkontinenta. Nadalje se u iščitavanju literature spominju i imena poput Johna Samsona (Dijalekt velških Roma, 1926), Ralpha Lilleya Turnera (Poredbeni rječnik indoarijskih jezika, 1966) i drugih.

Pomaci u proučavanju i situacija na ovim prostorima

Godine 1971. u Londonu je održan prvi Svjetski kongres Roma na kojem su usvojene odluke o romskoj zastavi, himni i službenom jeziku Roma – romani ćhibu. Zelena i plava boja na  romskoj zastavi simboliziraju zemlju i nebo, a crveni kotač, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja Roma. Pjesma Đelem, đelem usvojena je kao službena himna Roma, a romani ćhib kao službeni jezik za koji se procjenjuje da njime u svijetu govori između šest i osam milijuna ljudi. Nakon tog velikog događaja uslijedila su okupljanja romskih jezikoslovaca pa je organiziran Simpozij o jeziku Roma u Sarajevu 1986. godine, a od 1990. godine kada je u Varšavi osnovana Komisija za standardizaciju romskog jezika, postignuti su značajni rezultati u razvoju romskog jezika. Tu se svakako ističe četvrti Svjetski kongres Roma organiziran od strane Međunarodne romske unije, s piscem Slobodanom Berberskim kao njezinim prvim predsjednikom, koji se održao u Varšavi 1990. godine na kojem je usvojena kodifikacija romskog jezika (abeceda i njezino polilektalno funkcioniranje), ali i deklaracija pod nazivom Opća načela kodifikacije romskog jezika, koja je donesena u Skopju 1992. godine,  za potrebe romskog jezika kao nastavnog predmeta u Makedoniji, a koju su sastavili Šaip Jusuf, Victor A. Friedman i Donald Kenrick. Vrhunac jugoslavenskog utjecaja na međunarodni romski pokret dogodio se upravo na spomenutom četvrtom Kongresu kada je Rajko Đurić, pjesnik i publicist, izabran za predsjednika. U okviru Savjeta Europe valja spomenuti međunarodne instrumente poput Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (1995) te Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992).

U Hrvatskoj se u zadnjih desetak godina radi intenzivno na afirmaciji i njegovanju romskog jezika. Svjetski dan romskog jezika prvi je put obilježen 5. studenog 2009. godine u Zagrebu na inicijativu Udruge za promicanje obrazovanja Roma u RH “Kali Sara”. Kao datum obilježavanja izabran je 5. studeni u čast na dan kada je 2008. godine objavljen Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik autora Veljka Kajtazija u izdanju spomenute udruge i Odjela za orijentalistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povelju o proglašenju Svjetskoga dana romskoga jezika podržalo je više od stotinu potpisnika iz Hrvatske i inozemstva,  a inicijativu je pozdravila i prihvatila i Međunarodna romska unija. Iste te godine Trajko Petrovski i Kasum Cana objavljuju Rječnik hrvatsko-romski i romsko-hrvatski u izdanju Foruma Roma Hrvatske.

U okviru obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika u Zagrebu je 2009. godine održan i Međunarodni simpozij o romskom jeziku na kojem su sudjelovali profesori, romolozi, jezikoslovci, književnici, novinari, publicisti i drugi stručnjaci za romski jezik, povijest i kulturu iz brojnih zemalja svijeta. Zaključci međunarodnih simpozija doneseni su i objavljeni u obliku zaključaka o standardizaciji i kodifikaciji romskog jezika, a odnosili su se na upotrebu romskog jezika u informatičkoj tehnologiji, položaju romskog jezika u obitelji, romski jezik u institucijama, zamjeni riječi holokaust adekvatnom riječi iz  romskog jezika – Samudaripen, romski jezik i kulturu u emigraciji krajem 20. stoljeća, uporabu romskog jezika u govoru i pismu te promjene u jeziku tijekom tisuću godina migracija. Tako je još 2013. godine odlučeno o unaprjeđivanju istraživanja koja su vezana uz teoretsku lingvistiku, psiholingvistiku i sociolingvistiku romskog jezika, provođenju postupka priznavanja Svjetskog dana romskog jezika u drugim europskim zemljama te poticanju međunarodne izdavačke djelatnosti u cilju razmjene literature i informacija među zemljama, a o prijeko potrebnoj podršci u obrazovanju Roma na romskom jeziku govorilo se i nekoliko godina prije toga.

Simpoziji povodom Svjetskog dana romskog jezika održavaju se svake godine i osvrću na dosadašnje rezultate u području standardizacije i kodifikacije romskog jezika. Uz to se na svečanosti obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika istaknutim pojedincima iz romske zajednice dodjeljuju Nagrade za životno djelo Ferenc Sztojka i Šaip Jusuf, za posebne zasluge u očuvanju, standardizaciji i razvoju romskog jezika. Ferenc Sztojka (1855-?) napisao je i objavio prvi cjeloviti rječnik s trinaest tisuća romskih riječi te je pokrenuo proces standardizacije romskog jezika. Sztojku se smatra i prvim autorom originalnih romskih stihova u povijesti romske književne lirike, a njegov koncept romskog jezika kao standardnog jezika, kao što su u to vrijeme u Habsburškoj monarhiji bili hrvatski ili slovački jezik, utro je put jezikoslovcima koji su došli nakon njega. Šaip Jusuf (1933-2010), autor i prevoditelj, bio je jedan od organizatora prvog Svjetskog kongresa Roma te vodeći član jugoslavenske federacije Međunarodne romske unije.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za Indologiju i dalekoistočne studije, 2012. godine inicirano je i omogućeno pokretanje izbornih kolegija Uvod u romski jezik I i II te Uvod u književnost i kulturu Roma I i II zajedno s profesoricom Hedinom Tahirović-Sijerčić  i profesorom Ljatifom Demirom. Iste te godine Hrvatski sabor postaje prvi parlament u svijetu koji priznaje Svjetski dan romskog jezika kao nacionalni praznik Roma, a Opća skupština UNESCO-a 2015. godine proglašava Svjetski dan romskog jezika dijelom svjetske baštine. Potonje dobiva na osobitoj važnosti ako uzmemo u obzir da je prema UNESCO-vom Atlasu svjetskih jezika koji su u opasnosti, upravo za romski jezik u Hrvatskoj  istaknuto kako je jako ugrožen.

U Gramatici romskog jezika, objavljenoj 2012. godine, autori Ljatif Demir i Nevsija Durmiš navode kako je usprkos razlikama u dijalektima, koje se ponajviše ogledaju u fonetici i fonologiji, romski jezik jedan i jedinstven, te se raznolikost samo na prvu može učiniti nepregledna i nesustavna. Tako recimo za razliku od hrvatskog jezika romski jezik ima trideset i osam glasova, nema srednjeg roda, forma trećeg lica jednine u prezentu koristi se kao infinitiv te ima jedan padež više od hrvatskog – ablativ.

U 2019. godini objavljen je Hrvatsko-romski rječnik, autora Ljatifa Demira i Dijane Vlatković, proširena verzija Romsko-hrvatskog i Hrvatsko-romskog rječnika iz 2008, u izdanju Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“, a sadržava nešto više od trideset tisuća natuknica. Kako bi rječnik bio prihvatljiv korisnicima različitih jezično-kompetencijskih razina autori su obuhvatili različite jezične slojeve pa tako osim riječi iz općeg jezika rječnik sadržava i termine iz strukovnog nazivlja, od tradicijskih obrta do suvremenih tehničkih znanosti, od biologije, kemije i fizike pa do onih iz humanističkih područja, poput prava, politike, filozofije i religije.

Romski jezik polako dobiva vidljivost i u javnom prostoru. U Hrvatskoj ulice, trgovi i skulpture dobivaju nazive po Svjetskom danu romskog jezika. U Belišću je 2018. otkrivena skulptura 5. studeni u Parku 5. studenog, u Kutini se također nalazi park istog imena, u Belom Manastiru je 2019. imenovana Ulica 5. studenog, a Zagreb je u četvrti Trnje iste godine dobio park u čast Svjetskog dana romskog jezika. Također je prošle godine otvorena Središnja knjižnica Roma u Republici Hrvatskoj koja služi kao izvor građe o povijesti i razvoju romskog naroda s dostupnom literaturom na romskom jeziku. Riječ je o prvoj takvoj knjižnici u Hrvatskoj i Europi koja nudi i određenu literaturu u digitalnom obliku, ali se bavi i suvremenim jezičnim izazovima te utjecajem medija na jezičnu kulturu mladih. U posljednje vrijeme govori se o digitalnim tehnologijama kao jeziku budućnosti koje olakšavaju komuniciranje različitih romskih zajednica diljem svijeta, te ubrzavaju i otvaraju mogućnosti za suradnju kakve su dosad bile teže ostvarive. "Jezik je živa materija koja se uvijek nadograđuje po potrebi kao što su razvoj suvremene komunikacije i tehnologije. Radi toga se svaki jezik, pa i romski među njima, usavršava, a mi koji ga koristimo pratimo trendove, a time i obogaćujemo svoj jezik. Kad je jezik živ, živ je i narod ili zajednica koja ga koristi", komentira Saliu.

Prema istraživanju iz 2020. godine objavljenom u publikaciji Uključivanje Roma u hrvatsko društvo – identitet, socijalna distanca i iskustvo diskriminacije, najveća zastupljenost romskog jezika je u Zagrebu i okolici te u Istri i Primorju gdje sveukupno stanovništvo živi na područjima, to jest lokalitetima na kojima je, pored hrvatskoga jezika, najzastupljeniji upravo romski. U Središnjoj Hrvatskoj, kao i u Slavoniji, na nešto manje od pola istraživanih lokaliteta koristi se i romski.  S druge pak strane, romski se vrlo malo ili nimalo govori na lokalitetima u međimurskoj regiji i Sjevernoj Hrvatskoj gdje je velika zastupljenost bajaškorumunjskih dijalekata. Romskim se jezikom razgovara u nešto manje od petine istraživanjem obuhvaćenih kućanstava, za razliku od Roma koji se služe bajaškorumunjskim dijalektima, gdje ih gotovo četrdeset i pet posto koristi materinski jezik u međusobnoj komunikaciji. Također, očuvanje jezika važnijim ocjenjuju oni Romi koji žive u koncentriranim romskim naseljima, odnosno odvojenim od gradova ili sela, nego Romi koji žive raspršeno među većinskim stanovništvom.

Kada je riječ o odgoju i obrazovanju, postignut je pomak donošenjem kurikuluma za nastavni predmet Jezik i kultura romske nacionalne manjine, što romskim učenicima omogućava učenje vlastitog jezika i kulture po modelu C, nekoliko sati tjedno. U praksi se nastava manjinskog jezika i kulture po modelu C održava uglavnom tek dva sata tjedno, što je nedovoljno, iako je predviđeno da se može odvijati od dva do pet sati, istaknuto je u Šestom izvješću Odbora stručnjaka. Također, u posljednjem Izvještaju Pučke pravobraniteljice navedeno je zaprimanje pritužbi zbog  nedostatka udžbenika i nastavnih materijala za nastavu na jezicima manjina, zbog kašnjenja prijevoda udžbenika, izostanka televizijske nastave na jezicima nacionalnih manjina, kao i televizijske pripremne nastave hrvatskog jezika, što pogađa romsku djecu koja nedovoljno poznaju hrvatski jezik, kao i djecu migrante. Uz to, nedostaje i televizijskih programa za djecu na jezicima manjina, koji bi bili potpora njegovanju i korištenju istih u Hrvatskoj.

Za značaj televizijskog programa na romskom jeziku, Saliu kaže: "Dok sam se usavršavala kao novinarka imala sam sreću učiti od Šaipa Jusufa romski medijski jezik. U to vrijeme nismo samo nudili informacije na romskom jeziku nego smo bili jedna vrsta televizijske škole za romski jezik na Makedonskoj radioteleviziji. Bila sam jako sretna kada su me ljudi prepoznavali na ulici i pozdravljali sa 'Šukar dive' (Dobar dan), ali i ponosna što su Romi počeli koristiti romske riječi koje smo mi koristili u našim novinarskim tekstovima. Ove emisije koje su se počele emitirati krajem prošlog stoljeća, u mnogim državama bivše Jugoslavije, napravile su preokret, ne samo u proučavanju romskog jezika, nego i u izgradnji nacionalnog identiteta. To je moć medija - istovremeno informirati i educirati."

Romi su sve više zaposleni kao novinari, ali i urednici elektroničkih publikacija, a u Hrvatskoj imamo nekoliko aktivnih medija koji se bave temama bitnima za romsku zajednicu. Osim spomenutog portala i časopisa Phralipen, nakladnice časopisa Budućnost-Anglunipe pokrenule su i internetski portal Romni.net, a osim navedenih tu su i Romalen.com, Romskiportal.com i Romi.hr. Uz to, Saliu ističe da je romski jezik jedan od najbogatijih jezika s velikim fondom riječi te brojnim dijalektima. Upravo iz tog razloga izazovno je prevođenje na romski i s romskog jezika, a svaki prijevod na kojemu je dosada radila pružio je mogućnost da se tekst prevođenjem na romski jezik stavi u razumljivi jezični kontekst poštujući uvijek specifičnosti unutar dijalektičkog dijapazona: "Pri svakom prijevodu prvo razmislim kome je tekst namijenjen, kojoj ciljanoj grupi i koji jezični dijalekt najviše koristi ta čitateljska grupa. Prijevod teksta na romski jezik u isto vrijeme znači obogaćivanje jezika, ali i nudi mogućnost čitatelju da se upozna s novim riječima koje nisu u svakodnevnoj upotrebi ili su riječi koje su arhaične i zaboravljene. Kada se koriste takve riječi, poželjno je ponuditi i objašnjenje istih koje su iskorištene u određenom kontekstu." 

U područjima koja su za Rome duže vrijeme bila nepoznata, nedostupna ili nisu imali potrebe za njima, kao što su pravo, ekonomija, ekologija i slično, Saliu navodi da su Romi površno razvili romski rječnik, pa se u takvim situacijama danas koriste kovanice dviju ili više riječi kako bi se objasnio neki pojam ili termin. Isto tako, često su u upotrebi i riječi iz stranih jezika kako bi se određeno značenje približilo čitatelju. U Hrvatskoj je, kao i drugdje u Europi, na djelu proces jezične asimilacije, a često stariji članovi romske obitelji koriste materinski jezik. Unatoč naporima i odličnim međunarodnim inicijativama, prije svega od strane romske zajednice, Saliu ističe bojaznost kada je riječ o korištenju romskog jezika među mladima: "Dojma sam da mladi ne čitaju literaturu na romskom jeziku te mu daju malu važnost, ali vrlo slično je i s pisanjem i objavljivanjem na materinskom jeziku. Tu mladi češće koriste strane jezike dok su starije generacije, nešto entuzijastičnije, svoju poeziju pisale na romskom jeziku, i to na dijalektu kojim govore. To je zaista veliko bogatstvo.  Nemam ništa protiv da se literatura objavljuje na neromskom jeziku, ali je u tom slučaju prijevod važan. Na taj način ćemo bogatiti svoj knjižnični fond, a sve u svrhu afirmacije dvojezične literature."

Jezična sloboda i poticanje umjetničkog stvaralaštva važni su za romski identitet, a jezik kao jedna do njegovih komponenti, koja nadilazi državne granice, ima ulogu u procesu samorealizacije i razvoja osobnosti. Kako zaključno navodi Saliu, višejezičnost pri objavljivanju knjiga dobitna je za obje strane, za Rome koji čitaju na materinskom jeziku ili  ga na taj način uče, a za nerome da se upoznaju s romskom literaturom, oslikavajući time sve bogatstvo jezika.* Tako oni Romi koji stvaraju na više jezika nerijetko sami prevode svoje sadržaje čija se važnost dostupnosti ogleda jednako i u objavljivanju novinarskih tekstova, znanstvenih radova i radiotelevizijskih emisija, a sve u svrhu učenja i razvoja romskog jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.

Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.