Nakon što je Ministarstvo kulture objavilo ovogodišnje dobitnike financijskih potpora na području književnog izdavaštva odnosno za izdavanje književnih časopisa, kao što to obično biva, potegnula su se pitanja oko toga do kojeg stupnja takvi natječaji mogu biti lišeni arbitrarnosti i koliko su jasni kriteriji selekcije.
Nakon problema s kojima se Ministarstvo kulture suočavalo proteklih mjeseci, ova su pitanja, kao i općenito pitanje financiranja u kulturi, izbila u prvi plan i više negoli je to inače slučaj svake godine u ovo vrijeme. Međutim, odmah treba reći kako objavljeni rezultati ne znače da je natječaj nužno zaključen. Naime, nakon bure koja je nastala zbog činjenice da cijenjeni časopis Poezija isprva nije dobio financijsku potporu, Ministarstvo je ipak reagiralo i dodijelilo sredstva post quem samih objava rezultata.
Tako je Poezija, časopis koji teško da bi mogao opstati bez potpore Ministarstva, na koncu ipak dobio potporu, iako s odgodom. Na pitanje kako je došlo do takvog razvoja događaja, glasnogovornica Ministarstva kulture Nataša Petrinjak odgovorila je kako je u pitanju zapravo birokratska nužnost:
"Potpora časopisu Poezija odobrena je naknadno, jer se čekalo izvješće o utrošenim sredstvima prethodne godine. Mnogi korisnici kasne s opravdavanjem dobivenih sredstava pa se njihov novi program pretežito rješava kasnije. Primjerice, tridesetak nakladnika u ovom trenutku ne može potpisati novi ugovor dok ne pošalje financijske izvještaje o realizaciji knjiga. Isto vrijedi i za časopise. Ministarstvo je u poslovanju s nakladnicima i časopisima fleksibilno, jer je jasno da je danas vrlo teško održati rok izlaženja časopisa, kao i završiti zahtjevnu knjigu, pogotovo ako se računa na još neki izvor sredstava (primjerice nekog grada ili županije).
Najčešće korisnici sami i na vrijeme jave da će doći do kašnjenja, ali 'čekanje' može ići najdalje do kraja službene financijske godine (kraj ožujka za prethodnu godinu), odnosno za projekte u tijeku do studenoga, jer je zadnji ciklus otkupa početkom prosinca. Ukoliko ne uđu u te rokove, nažalost, slijedi povrat sredstava."
Kriteriji za dodjeljivanje sredstava književnim časopisima su na prvi pogled sasvim jasni, ili barem jasno pobrojani. Časopisi moraju biti programski profilirani, moraju imati kontinuiranost objavljivanja, moraju zadovoljavati kriterije aktualnosti, selektivnosti, relevantnosti i kritičnosti, moraju biti koncepcijski ujednačeni, likovno-grafičko oblikovanje i izvedba moraju biti na nivou, moraju imati kompetentne autore koji su stručnjaci za pojedina područja, moraju imati sadržaje proizvedene posebno za potrebe časopisa odnosno elektroničkih publikacija, moraju imati redakcijski i urednički tim koji redovito objavljuje sadržaje, kao i mrežu vanjskih suradnika.
A moraju, čini se, imati i ponešto sreće.
Da ne bi sve ostalo samo na razini onoga što se mora, tu je i nešto što se može ubaciti u kategoriju 'poželjno je', jer postoji i faktor koji se naziva 'regionalna zastupljenost'.
Kako stoji u obrazloženju Ministarstva kulture za dobivanje potpora u 2015. godini, "Potpora je usmjerena na časopise i periodičke elektroničke publikacije s većinskim kulturnim sadržajem, visoke kreativno-umjetničke vrijednosti te visoke jezične i estetske razine, sadržajno profilirane, aktualne i recentne, koji imaju općepriznato značenje." A samih prijava, tvrde iz Ministarstva ne može biti previše: "Ne može biti previše aplikacija. Sredstva se dodjeljuju svim programima za koje nadležno stručno vijeće smatra da zaslužuju potporu sukladno kriterijima. Ukoliko je programa veći broj, umanjuju se pojedinačne potpore."
Kada je riječ o elektroničkim publikacijama odnosno internetskim stranicama, časopisima i blogovima, Ministarstvo je i ove godine odlučilo ne dodjeljivati sredstva onima koji sredstva mogu, ili kako stoji obrazloženju Ministarstva, "trebaju" crpiti iz drugih izvora te koji bi, s obzirom na tematiku, mogli imati uspjeha na tržištu, a time i vlastite izvore prihoda. Također, iz financiranja su izuzete one publikacije čija je osnovna funkcija prezentacija rada njihova osnivača. Ovo posljednje se na prvi pogled uopće ne čini vrijednim isticanja, no s obzirom na trend množenja upravo takvih izdanja posljednjih godina, takav decidirani stav Ministarstva zapravo ima smisla.
Na koncu cijelog procesa konačnu riječ ima sam ministar, što su nam potvrdili i u Ministarstvu kulture: "Proces odlučivanja je određen; prvo Vijeća predlažu programe, a nakon obrade i mišljenja resornog pomoćnika, konačnu odluku donosi ministar. Iz iskustva, prijedlog vijeća modificira se do deset posto, nikad više. Naravno, ponekad se uopće ne dira u prijedlog vijeća jer postoji institut prenamjene, kao i samostalna odluka ministra. U tome i jest značaj i važnost stručnih službi koje svojom stručnošću mogu poduprijeti zamolbe za prenamjenu sredstava kao i naknadno pristigle zahtjeve."
Na koncu je Ministarstvo kulture odobrilo financiranje 85 publikacija u 2015. godini i to u ukupnom iznosu od 4,965.000,00 kuna, dok su 34 programa odbijena. Sve dobitnike potpora za 2015. godinu može se
pročitati na stranicama Ministarstva kulture. Najveće potpore, u iznosu od 550 tisuća kuna, dobili su
Druga strana za objavljivanje
Zareza, te
Matica hrvatska za objavljivanje
Vijenca.
Hrvatsko društvo pisaca je za svoja izdanja dobilo potporu od 305 tisuća kuna,
KopMedija će za objavljivanje
Le Monde diplomatiquea dobiti 280 tisuća. A tu je, dakako, i neuništivo radikalno plovilo pod nazivom
Hrvatsko slovo, koje će i dalje jedriti bespućima povijesne zbiljnosti, jer su njegovih izdavači dobili 250 tisuća kuna. Tko zna, možda se jednoga dana negdje na pučini bespuća sretnu vrli brodovi Hrvatskog slova i
Crimson Permanent Assurance Companyja i zapodjenu boj. Ta epska bitka bila bi vrijedna opere, i šteta da danas nemamo
Ivana pl. Zajca da je opjeva.
Glavna urednica Zareza Marija Ćaćić kaže kako je financijska pomoć Ministarstva kulture apsolutno nužna za očuvanje ovog kulturnog časopisa, koji bez prestanka izlazi 16 godina, a koji je prije nekoliko mjeseci bio na rubu gašenja upravo zbog nedostatka financijskih sredstava:
"Zarez, kao i mnogi drugi kulturni i znanstveni časopisi, ne može opstati bez javnih subvencija, što je ujedno logika u uspostavljanju sustava subvencioniranja izdavaštva u zemlji s malenim tržištem poput Hrvatske. Nalazimo se u nelagodnijem položaju u usporedbi s drugim kolegama jer izlazimo od 1999. kad izdavač tiskovine nije mogla biti udruga, već je morao biti d.o.o. ili sličan pravni oblik. To znači da smo ograničeni u mogućnostima prijavljivanja na natječaje, budući da većina njih u osnovnim uvjetima za prijavu iz natječaja isključuju organizacije koje nisu neprofitne."
Inače Zarez, kao i brojni drugi izdavači odnosno udruge, dobivaju potporu i od gradova koji imaju svoje natječaje: "Osim Ministarstva kulture, Zarez financira i Grad Zagreb, no ta je potpora srezana za skoro 100.000 kuna u protekle dvije godine što bi se, primjerice, moglo obračunati u dvije minimalna plaće za jednu godinu, Tako da svako daljnje rezanje dovodi do još više neplaćenog rada što nam je posebni problem s obzirom na to da ustrajno potičemo mlade autore, većinom u nesigurnim oblicima rada, da pišu za Zarez, a istovremeno im nismo u mogućnosti isplatiti ni minimalni honorar."
Osim toga, Zarez je nastradao i u poznatoj aferi s bivšom ministricom kulture, čija bi nepažnja mogla dosta stajati Zarez i u financijskom smislu: "Zarez ne može opstati isključivo od prodaje i pretplate, između ostalog jer nam je i naklada tek otprilike 4000 primjeraka, o prodaji da ne govorimo. Trenutno je veća opasnost po Zarez činjenica da smo zbog presude o sukobu interesa bivše ministrice kulture na sudu jer bismo trebali vratiti 1,2 milijuna kuna za period od dvije godine.
Ta su sredstva namjenski potrošena i dodijeljena od strane stručnog tijela, a mi ih ne možemo vratiti jer nemamo tolike vlastite prihode. U biti, mogli ih bismo vratiti samo metodom iz šupljeg u prazno, od sredstava koja su nam dodijeljena za tekuću godinu."
Kada je, pak, riječ o potporama za izdavače, i ovdje su kriteriji donekle arbitrarne prirode. Kao najvažniji kriterij istaknut je onaj 'visoke kvalitete sadržaja'. Općenito, kategorija kvalitete istaknuta je kao osnovni selekcijski princip, sine qua non na planu dodjeljivanja potpora, što neminovno otvara mjesto za raspravu. Naime, osim spomenutog kriterija visoke kvalitete sadržaja, ostali ključni kriteriji su kvaliteta prijevoda odnosno kvaliteta produkcijskih standarda.
Također je potrebno istaknuti i činjenicu kako se zbog krize koja je strahovito pogodila izdavače posljednjih godina znatno smanjio i broj naslova odnosno izdavača koji su se prijavili za potpore. Zanimljivo je kako je Ministarstvo kulture iznijelo i prilično žestoku kritiku cjelokupne najavljene produkcije, pa tako u obrazloženju dodjele sredstava stoji i sljedeće: "Vijeće je uvažilo i strukturu cjelokupne ponude (koja je zbog dugogodišnje krize brojčano manja, slabije profilirana i na nižoj estetskoj razini nego prethodnih godina), raspoloživa sredstva, potrebe narodnih knjižnica za određenom građom te pogodnost pojedinih izdanja za uporabu u knjižnicama."
Kao i obično, kada je riječ o visini financijske potpore i ove godine je Ministarstvo dalo prednost domaćim autorima, ali i književnosti za djecu, što je objašnjeno statusom Hrvatske kao zemlje gosta na Sajmu knjiga u Bologni.
Iznosi koje dobivaju izdavači, kako kaže glasnogovornica Ministarstva kulture Nataša Petrinjak, formiraju se prema zatraženim novčanim sredstvima: "Sami iznosi se formiraju u odnosu na zatraženi iznos. Ovisno o područjima dodjeljuje se prosječno 30 posto potrebnih sredstava, ali se potpora može povećati i do 50 posto. Ukoliko je riječ o složenom projektu koji ima osobit značaj kulturne baštine ili veliki utjecaj na svom području (npr. Kronotop hrvatskog performansa ili Gerićevi prijevodi Shakespearea, Molierea i Čehova), projekt se može financirati i u cijelosti."
U Ministarstvu ističu da je utjecaj ovih potpora na rast književne produkcije evidentan, baš kao i utjecaj novčanih stimulacija domaćim autorima. Naime, u siječnju ove godine od Ministarstva kulture potporu za poticanje književnoga stvaralaštva u 2015. godini dobilo je 79 autora, što je i rekordan broj, a četrdesetak prijava je imalo upravo recenzije nakladnika koji računaju da će prijavljena djela objaviti. Tada je 62 autora dobilo tromjesečnu potporu od 21,000 kuna, dok je 17 polugodišnjih stipendista dobilo potporu od 42,000 kuna.
Inače, na natječaj za ovogodišnje potpore Ministarstva kulture prijavila su se 223 nakladnika, koji su predložili ukupno 1357 naslova. Ministarstvo kulture je odobrilo potpore za 125 nakladnika, odnosno sveukupno 455 naslova tiskanih izdanja, i to u iznosu od 4,238.000,00 kuna. Uz to, Ministarstvo je dodijelilo i 89.200,00 kuna šestoro nakladnika za 168 programa konverzije u e-knjige. Ukupno je odbijen 671 naslov tiskanih izdanja 184 nakladnika te 31 program konverzije u e-knjige troje nakladnika.
