Na treći razgovor u ciklusu Eks/poniranje iz Beograda nam je u srpnju stigla književnica, dramaturginja i scenaristkinja Katarina Mitrović.
Katarina je objavila dvije zbirke poezije, eksperimentalni roman Nemaju sve kuće dvorište (PPM Enklava, 2020.) koji je bio u širem izboru za NIN-ovu nagradu 2020. i najužem izboru za nagradu Biljana Jovanović 2021., i roman Sve dobre barbike (PPM Enklava, 2024.). Najviše ćemo razgovarati o eksperimentalnom romanu Nemaju sve kuće dvorište u kojem se Katarina odlučila ugledati na Evgenija Onjegina i napisati ga u stihovima. Radi se o priči o dvadesettrogodišnjoj Milici koja nakon smrti oca munjevito baulja između beogradskih klubova, aftera i seansi kod psihijatrice, prepričavajući svoje autodestruktivne zgode kroz ritmične unutarnje monologe koji se slažu u, kako kaže blurb, introspektivni road movie.
S Katarinom je Dora Levačić razgovarala o procesu pisanja, odabiru forme i postupaka, književnim utjecajima i plivanju između raznih žanrova. Dio razgovora Dora i Katarina posvetile su i prestavljanju njenog friško objavljenog romana Sve dobre barbike kojeg je, kako sama kaže, napisala jer je dok je odrastala uživala u romanima s autsajderima kao glavnim junacima i falile su joj slične priče sa ženskim likovima.
Detalji u snimci!
Na tribini se nastojalo sagledati poziciju i funkciju književnog kanona danas, sudjelovali su Nađa Bobičić, Tomislav Brlek i Mirnes Sokolović, a moderirao je Matija Prica.
Jubilarni deseti Poetomat donio nam je Tomislava Augustinčića koji je morao odgovoriti na vrlo teška pitanja Lare Mitraković.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.