Petšest pitanja za Sonju Gašperov

Razgovarali smo sa Sonjom Gašperov, likovnom umjetnicom i književnicom iz Splita, povodom e-izdanja njezinog prvijenca, zbirke priča Cyber ZOO na Besplatnim elektroničkim knjigama, koja je nagrađena kao najbolji prozni tekst na natječaju Prozak 2007. godine. Zbirka priča Cyber ZOO Sonje Gašperov jedinstveno je djelo domaće književnosti koje s lakoćom miješa brutalnu iskrenost, crni humor i filozofska promišljanja o suvremenom antropocentričnom svijetu, pronalazeći nove dimenzije i identitete u cyber sferi. Ciničnim pogledom na svakodnevicu, Sonja Gašperov majstorski spaja subverzivne teme poput cybersexa, konceptualne umjetnosti, prava životinja, zoofilije, egzistencijalnih pitanja, a ujedno relativizira granice između dobra i zla, realnog i virtualnog, emotivnog i tjelesnog pružajući pri tome nezaboravno čitateljsko iskustvo. Sa Sonjom je razgovarao Tihomir Dunđerović.

Diplomirali ste slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu na kojoj i predajete. Bavite se stripom i ilustracijom, slikarstvom, performansom i instalacijama. Kako se u sve to uklapa pisanje, je li ono produžetak borbe drugim sredstvima ili poseban medij? Možete li uopće razdvojiti sliku od riječi? Je li riječ o istim postupcima i zakonitostima stvaranja ili pravite razliku?

Mediji u kojima radim imaju različite tehnike pripovijedanja koje treba ispoštovati. Kad stvaram moj je ritam brz i uvijek prolazi kroz iste faze. U fazama ne vidim razliku. U početku je okidač. Odmah iza je sirova ideja pa odabir najprikladnijeg medija. Ne radim dugo na pripremi i skicama. Sve što radim ispast će sretnije ako proizlazi iz opuštenog, neobaveznog pristupa i zato do kraja izvedbe nikad ne znam hoće li sve sjesti na svoje mjesto. Osjećaj je kao da pred mene netko baci masu za modeliranje i kaže: – Izvuci iz ovog taj tvoj oblik!

Boriš se, modeliraš, dok masa ne počne poprimati zamišljenu strukturu.

Skakanje iz medija u medij dopušta mi dozu nespretnosti, drskosti, ali i ono najbitnije, slobodu. Tako znam da je ono što radim živo.

Strip je, naravno, idealan spoj slike i riječi. Nakon književnog prvijenca, nastavili ste objavljivati stripove, grafičke novele i slikovnice. Jeste li u stripu, odnosno grafičkim novelama pronašli savršeni medij koji pokriva sve interese? Pišete li i dalje prozu? Možemo li očekivati neku novu zbirku priča?

Strip je moj bazični medij. On me usrećuje i frustrira. Nudi neograničeno istraživanje, vječnu mladost i zabranjenu jabuku (haha). Stripom mogu postići najviši stupanj iskrenosti čak i kad u njemu nema teksta. Likovi dozvoljavaju sve ono što nikad ne bi rekla ili grimasom pokazala mesnata Sonja.

Trenutno me veseli pisati nove kratke priče, bez plana; Što s tim?. Zasad mi je jedino bitno da ih koliko-toliko redovito pišem. Možete ih čitati na, skoro zaboravljenoj platformi, mom novootvorenom blogu; https://kratkopricam.blogspot.com.

Već iz naslova ili naslovnica Vaših knjiga (Cyber ZOO, serijal grafičkih novela Vučine, slikovnica Dinosauri nisu nestali te Inja želi imati sve što imaju drugi, priča Kanarinac i lav, nazivi izložbi i likovnih radova) razvidno je posebno zanimanje i ljubav prema životinjama. Otkuda potječe ta pomalo dječja fokusiranost na animalne motive i teme? Ima li tu društvene angažiranosti i zalaganja za prava životinja ili je jednostavno u pitanju ljubav?

Pokušavam sagledati širu sliku i izbjeći stavljanje djela samo u aktivističku poziciju. Simpatija prema životinjskim likovima baždarila se još u maloj Sonji. Možda je razlog tome što se nikada nisam ugodno osjećala među djecom, ljudima. Draže mi je bilo u sobi crtati, pisati ili vrtlariti u dvorištu okružena kornjačama, mačkama i psima. Uvijek su me privlačila djela u kojima životinje preuzimaju ljudske osobine. Sviđala mi se podlost i rastrojenost u mimici lica Chuck Jonesovih i Milt Khalovih animiranih likova. Voljela sam komično pretjerane pokrete lutaka Jima Hensona i jednostavnost crteža i boje u slikovnicama Dicka Brune. Fascinirali su me djeci namijenjeni uradci s izraženim segmentom odbojnog i izopačenog (Old Yeller, Felix the cat, All dogs go to heaven, Horton hears a who?...). Te nimalo dječje nevine strukture zauvijek su mi urezale užas, surovost i psihodeliju u stvaralaštvo.

Zbirka Cyber ZOO, za koju ste dobili nagradu na natječaju Prozak, objavljena je 2007. godine. Društvene mreže kakve danas poznajemo bile su tada u povojima, no bila je jaka hrvatska blog-scena okupljena oko blog servisa blog.hr koja je izbacila nekoliko zanimljivih knjiških naslova. Kako je razvoj suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije utjecao na Vaše pisanje i općenito umjetnički rad?

Vjerojatno sam generacija koja je svoj rad prvi put javnosti predstavila preko bloga i foruma. Blog je bio atraktivan jer je bio besplatan i jednostavan za korištenje. Otvoreniji za komunikaciju s publikom od autorske web stranice. Poslije se pojavio Facebook koji je povećao preglednost postanog materijala i ubrzao komunikaciju među ljudima. Čini mi se važno da publika ima osjećaj blizine i prisnosti s autorom. Iako je Facebook na zalazu još na njega postavljam novitete. Cilj nije samo pokazivati radove i imati dijalog s pratiocima, već držati ritam objavljivanja koji tjera na redovitije stvaranje.

Na adresi cyberzoo.blog.hr postojala je, a djelomično još uvijek postoji na adresi blog.dnevnik.hr/cyberzoo/ i virtualna ekstenzija ove knjige. Riječ je o malom multimedijalnom arhivu referenci (stripova, fotografija, audio-zapisa) i recepcija knjige. U tiskanoj knjizi pojedine rečenice bile su podcrtane fingirajući linkove koji su usmjeravali čitatelja na navedeni blog. Odakle potreba da se papirnata knjiga proširi izvanknjižnom virtualnom stvarnošću?

Sviđaju mi se dječje avanturističke interaktivne knjige s više putanja (ono kad u ime lika biraš između ponuđena dva broja stranice, pa se zezneš u odabiru i završiš zadavljen krakovima divovske hobotnice). Na blog sam postavila razne dopune pričama. Htjela sam napraviti varijantu netipičnog kretanja kroz knjigu. Čitatelja izbiti iz linearnog iščitavanja i pretvoriti ga u cyber istraživača koji knjigu koristi kao mapu za traženje mogućeg i istinitog.

Pratite li portal Besplatne elektroničke knjige? Kako gledate na budućnost knjige u digitalnom dobu? Što očekujete od novoga, elektroničkog izdanja knjige Cyber ZOO? Je li knjiga konačno u prirodnom cyber-prostoru?

Ponekad čitam na tabletu. Ako mi se djelo jako svidi poželim ga imati i kao fizičku kopiju. Knjigama ne vidim mračnu budućnost. Čitat će ih uvijek oni koji vole čitati. Sakupljat će ih oni koji vole lijepo opremljene objekte i kompletiranje. Za svako djelo je najvažnija vidljivost i dostupnost! Besplatne elektroničke knjige baš na tome rade! Sretna sam što poslije toliko godina Cyber ZOO ponovno struji i očekujem da će kao i ranije izazvati zgražanje čednih i ćudorednih.

Više informacija o ženskom prozno-esejističkom bloku pronađite na linku.

Intervju je objavljen u suradnji s Besplatnim elektroničkim knjigama.