Novo radno vrijeme kluba Booksa: utorak - subota od 10 do 18h; nedjelja od 10 do 15h.
Piše: Booksa Booksa

'Boli te nešto čega nema, a nužno ne nedostaje'

Large img 20200616 115730  1
Utorak
07.07.2020.


Marina Gudelj je nakon niza priznanja na raznim natječajima dobila i Nagradu Prozak 2018. i postala autorica zbirke priča "Fantomska bol". Ukratko, susret mladih giganata, njezina prethodnica, također Splićanka, nakon Prozka još nizom nagrada ovjenčana, Luiza Bouharaoua, postavila joj je nekoliko pitanja.

***

Kruno Lokotar je ima već nekoliko godina počeo voditi statistiku o dobitnicama nagrade Prozak. Na to ga je ponukala činjenica da je ta nagrada, počevši od prve dobitnice Nagrade Prozak Olje Savičević Ivančević, najviše puta otišla u Split, i to autoricama. Da stvar bude zanimljivija, zadnje četiri godine zaredom dobitnice su iz Splita. Doista je teško tu činjenicu otpisati kao slučajnost, stoga te moram pitati što ti misliš što je to u Splitu (i Dalmaciji) što tjera žene u prozu?

Statistika je varljiva stvar, uvijek je bila. No da, posljednjih godina Prozak je otišao u Split. To me podsjeća na onu izreku da se tvornice grade tamo gdje ima materijala.

Šalu na stranu, zamjetno je da sve veći broj natječaja, osobito natječaja za mlade autore ili prve rukopise osvajaju žene. Odvratno mi je dijeliti autore i autorice na muške i ženske, no unatoč ovoj naizgled sjajnoj vijesti da autorice dobivaju sve više prostora na natječajima, treba situaciju sagledati iz drugog smjera. Autoricama je možda to jedna od rijetkih odskočnih dasaka ili možda čak jedina dok autori dobivaju ugovore s izdavačima i van natječaja.

Na pisanje nas tjera ono u nama što se mora negdje izliti, a na natječaje ipak ta osamljena šansa da postanemo vidljive.

Što je to što tebe osobno motivira na pisanje proze? Odakle dolazi ta potreba da gradiš likove, pleteš narative, pripovijedaš iz različitih i tuđih perspektiva?

Jao, uvijek se sudarim s ovim pitanjem. Pisanje je za mene istovremeno prisutnost i bijeg, a pretpostavljam da je potreba da izmislim likove izrasla iz znatiželje. Volim savitljivu stvarnost, pronalazak nestvarnog trenutka u čistoj realnosti. Zanima me lov na čudesa, pa makar bio i jalov. Zanimljivo mi je promatrati karaktere u raznim spletovima okolnosti, nametnuti im ono besmisleno pitanje što bi bilo da je bilo?
Biti u priči za mene znači biti u nekom mini transu.

Tvoja prva zbirka priča „Fantomska bol” sadrži 16 kratkih priča od koje su neke već i nagrađivane, a koje tematiziraju „pomaknutu svakodnevicu” likova u čijoj je jezgri nedostatak, odsustvo nečeg neopipljivog, ali nikako manje stvarnog. Što je ta „fantomska bol” iz naslova koja ih sve povezuje?

Fantomska bol u medicinskom smislu je svakako fenomen. Rečeno najjednostavnije, boli te nešto čega nema. Kako je to uopće moguće?

Bol kao osjećaj svojstven je svim živim bićima, ovdje uključujem i ona famozna testiranja riže i odnosa prema njoj. Fantomska bol, osobito metaforička, bol nedostatka, ali ne nužno nedostajanja, svojstvena je, vjerujem, samo nama. Osjetiti da nešto nedostaje bez da je nekada i postojalo je složen i usamljen postupak kroz koji su gotovo svi moji likovi, na ovaj ili onaj način prošli. Ovim im se putem ispričavam.

Jedan od meni najdražih aspekata tvoje proze su jaki i raznoliki glasovi ženskih likova koji se ne uklapaju u stereotipne vizije ženskosti – od alkoholičarki, preko tetke koja elaborirano simulira tešku bolest da bi zadržala muža, djevojke koja noći provodi u garderobi i špijunira mladića za kojem žudi, sestre koja bježi na Himalaju pa sve do male vještice. Zašto su nam važne takve pomaknute perspektive i zašto hrvatska književnost treba više "luđakinja", "pobjegulja" i "vještica"?

Haha! Ima Hrvatska književnost tzv. luđakinja i vještica; sve se mogu naći okupljene na popisu zabranjene lektire. Stereotipnu ženu nije izmislila žena niti je meni kao takva u stvarnosti poznata. S druge strane, poznam ove opipljive kojima je prekipjelo, koje su se morale snalaziti, kojima se dalo, pa im se nije dalo, pa im se malo živjelo, a malo nije. Koje je život uhvatio u koštac, a potom i one njega i sad se okreću i prevrću. Moja je proza daleko od dokumentiranja stvarnosti, no vjerujem da su osjećaji mojih, književnoteorijski rečeno, anti-junakinja prepoznati i doživljeni. Svima ponekad prođu kroz glavu sulude misli. Ove su ih se moje žene samo još i usudile oživjeti. 

Koliko su tvoji likovi, i oni muški i ženski i oni sa sela i oni iz grada, definirani sredinom iz koje dolaze i svojim položajem na margini i društva, ali i vlastitog života?

Sredinu čine ljudi tako da bih rekla da su gotovo stopostotno pod utjecajem okoline iz koje dolaze. Svi oni istovremeno bježe iz i u tu okolinu. Nesreća je, svakom od njih, što su u toj sredini neuspješni. Tu se onda otvara jaz između njihovih očekivanja i želje za pripadanjem, a s druge strane potrebe da se odbaci nametnuti sustav vrijednosti i običaja i usvoji neki drugi. Sredina bez širine, osobito nikada mijenjana i skučena postane sredina unutar čovjeka, a onda samelje ljude.

Osim što pišeš, radiš kao nastavnica u školi. Koliko je pozicija nastavnika, osobe koja ulaže sebe da bi drugi nešto usvojili, kompatibilna s pisanjem, a koliko mu oduzima?

Kao nastavnica sam u poziciji promatrati razvoj karaktera od dosta rane dobi. Učenici su mi zanimljivi, njihove ideje su često široke i iznenađujuće. S njima neprestano učim i ja, pogotovo stvari kao što su koliko puta mogu nešto prečuti, oprostiti, započeti iz početka. Rad s njima potiče me da pratim i literaturu za mlađe, dapače, potiče me na razmišljanje o pisanju za djecu i mlade. S druge strane, ne mogu pisati u bilo kakvom raspoloženju ili u svim stanjima umora. Djeca imaju utjecaj na mene, ponekad su divni, ponekad iscrpljujući, a ja upijam tu njihovu energiju i na najgore dane klonim se pisanja.

Nema pisanja bez čitanja, pa tako ne može ni ovaj razgovor proći bez da se osvrnemo na tebi važne autore/ice. Tko su ti pisci i spisateljice koje ne samo voliš čitati nego su ti pomogli podići temelje vlastite proze?

Prvi moji zapisi bili su osobito patetični i idealistički nastrojeni. Sjećam se da sam počela pisati dužu prozu nakon što su mi kroz ruke prošli brojni romani o problematičnoj mladeži. Bila sam tada sedmašica i željela napisati nešto vedro. Dugo mi je bilo žao mojih likova, osjećala sam se krivom što pate. Isto tako su mi glupo zvučali dok govore, nisam znala što bih s njihovim riječima, pripadaju li dijalektu ili standardu. Čitanje domaćih autora u tome je pogledu uvelike pomoglo. Vratilo mi je prirodnost izraza na narječju. Mislim da je to jedan od najvažnijih aspekata pisanja – čitanje i praćenje autora koji pišu na istom jeziku. Čitam svašta, zanimaju me gotovo sve teme, posežem za raznim oblicima, stilovima, žanrovima i vrstama, ali kratka priča kao forma me možda najviše intrigira. Ne želim nikoga izostaviti, pa neću nikoga ni imenovati, osim Salingera. Njegovih sam Devet priča pročitala previše puta, a bojim se da još nisam gotova. 

Možda će vas zanimati
Kritike
Homepage hannah busing zyx1bk9mqma unsplash 24.11.2020.

Starovremenska i svevremenska zbirka

'Fantomska bol' Marine Gudelj boluje od svih onih bolesti od kojih boluju prve zbirke priča, ali ima svoje blistave momente i ozbiljan potencijal.

Piše: Vladimir Arsenić

Video
Homepage sta a2 02.09.2020.

VIDEO: Prvi prozak na vrh jezika - Staša Aras

Na Prvom prozaku na vrh jezika na Booksi u parku gostovala je Stanislava Nikolić Aras.

Video
Homepage 1 24.08.2020.

VIDEO: Prvi prozak na vrh jezika - Sara Kopeczky Bajić

Na Prvom prozaku na vrh jezika na Booksi u parku gostovala je Sara Kopeczky Bajić.

Video
Homepage 107596299 3107951985955120 8188510763913629198 o 20.08.2020.

VIDEO: Prvi prozak na vrh jezika - Lana Bojanić

Na Prvom prozaku na vrh jezika na Booksi u parku gostovala je Lana Bojanić.

Video
Homepage 107733089 3107951192621866 3071942828210332685 o 13.08.2020.

VIDEO: Prvi prozak na vrh jezika - Brlek i Augustinčić

Na Prvom prozaku na vrh jezika na Booksi u parku gostovali su Alen Brlek i Tomislav Augustinčić.

Video
Homepage 107784587 3105184679565184 1374411838564924500 o 11.08.2020.

VIDEO: Prvi prozak na vrh jezika - Marina Gudelj

Na festivalu Prvi prozak na vrh jezika u sklopu Bookse u parku predstavljena je knjiga 'Fantomska bol'.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu