Vida Sever - izbor pjesama

Vida Sever, zajedno s Rebekom Petković, gostovat će na književnoj tribini Učitavanje 30. lipnja u 20h na Booksi u parku i tim povodom objavljujemo nekoliko njenih pjesama.

memori u bazenu

na plutajućem stolu

ne pogađaj
prema neravninama karata
i brzim jezerima na kartonu

imam pet i ne znam
za asocijacije
ipak, sunce je crveno u meni,
a sreća je sve što pluta

gledam u karte i ne shvaćam
vodeno proricanje u parovima
dno – toplo
ljeto – gotovo

moram ih potopiti bar tri,
inače ću plakati zbog povlaštene suhoće karata

dobrovoljno,
bakina je karta natopljena na dnu,
šumeća tableta za stezanje kože

izbijaju nam bore
od nevinog dječjeg tarota
(ispod gornjeg sloja kartona
prva tuga želi prodisati)

tabani dotiču toplo dno
i raskvašenu karticu.
ljeto je gotovo.

ljetni talisman ili pakiranje

naša narukvica prijateljstva
rasprsnula se
pri prvom snu o plivanju
i dodiru s vodom

zrak je kao da idemo na more,
a tek je kasni svibanj
i sve što smijemo željeti
skutreno je u kovčegu s odjećom

mi smo prijatelji
zagrljeni već par mjeseci
u stanu tvojih čudnih roditelja.
ne brini,
i moji su se bavili okultizmom
prije odlaska na more
da me zaštite od utapanja,
kažem i zagrlim malo dublje

dobro je
dok smo smrznuti ljetni prijatelji
i kad nam tvoja mama
čita putovanje iz dlana
da brže zaspimo

ipak, ja nisam ovdje da spavam
u ovakvom neredu
uz koji se sanjaju samo puno vode
koja nam natapa madrac
i tvoja genetika
izvezena u pet očevih ožiljaka
kao zviježđe na podlaktici

mi smo oni,
čujem u snu
i mjesečarim do vrata,
a mi i oni nas već čekamo kraj auta,
zatvorenog prtljažnika,
praznovjernih ruku na bokovima
i smiješkom iz već pročitanih
sutrašnjih novina

Osoba i tijelo

tvoja osoba izgleda
kao da ju treba grliti svako jutro
i temeljito odvojiti
tkiva i nutrinu

rekla je da me poželjela zagrliti
iz daljine
jer joj toliko ne sličim
i jer mi je tijelo toplo prozirno
od želje da rukom prolaze kroz njega
i frustracije što ga ne mogu vratiti
odakle je došlo

tvoju osobu je sigurno lijepo
čistiti od kompleksa

kada napokon prođu rukom
voljela bih da sam ga sklopljenog
vratila u knjižnicu
(ljepše je kada se miris starosti
nastani zbog čekanja,
a ne trljanjem tuđih jagodica
po omotu)
ili da sam mu ime zapisala
neurednim Brailleovim pismom
iznad kapaka
pa da ga i ja ponekad zaboravim

tvoja osoba je zagasita
i ne pristaju joj
bijele čekaonice

ponekad ga pokušavam
umočiti u ljepilo
da zauvijek ostane zaglavljen
u nekoj tihoj arhivi

reci svojoj osobi
da oboji san
ili obezboji ime

o disanju

voljela bih da
u mojem stanu
žive ribe
(u ormarima jastucima i kadi)
da me podsjete na bacanje otpada,
odrede koordinate
buduće sreće
ili bar gdje se utopiti bez močenja
kada znam da ne znam
plivati

u ostalim kućama su zlatne
i najčešće me prepoznaju
po malim očima i broju života
zapetljanih u trbuhu
pa me savjetuju
da si sama uzgojim
škrge i mudrost
kao što uzgajam neurootpad
u popodnevnom snu
i očnim tikovima

ali ja nemam dovoljno zraka
ovdje
objašnjavam gladeći pluća,
koja dašću
u suživotu s morskim bolestima,
niti mogu
trpjeti suhost
kada zbunjena izranjam iz jastuka
tražeći u krevetu ormaru kadi
i popodnevnom snu
neku tekućinu
za malo razumijevanja
i najljepšu smrt

Foto: izvor.