Ulično Učitavanje (poezija)

Književna tribina Učitavanje već godinama predstavlja mlade, neobjavljene pjesnike i pjesnikinje, prozaistice i prozaike široj publici. Od početka 2019. godine skrasili su se u Booksi i utvrdili današnji format.

Pjesnicima i prozaicima koje tribina ugošćuje ovo je prva književna tribina i vrlo često prvo javno čitanje. Mnogi do njih nastave svoj književni put, a drugi se afirmiraju u ostalim kreativnim formatima. Tribina je nastala kao projekt članova sada bivše Književne grupe 90+ kao svojevrsna platforma za odgajanje i stvaranje novih književnih generacija. Voditelji su Martin Majcenović i Vigor Vukotić.

Uskoro predstavljamo projekt Ulično Učitavanje, a dok čekate, u nastavku pročitajte prvi dio poezije autorica i autora s prethodnih tribina.

Zurenjem pod nimbusima

Bilo je sinoć, ponovit će se u istom zdanju večeras.
Iz ružnih snova, pred
kišu, izmigoljili su giganti.

Nije bilo rečeno da neće peći, nije bilo ni u
katalogu.
Gledajući sa strane, obična injekcija, riječ
za početak. Nakon nje dopušteno kriliti se pred
kišu.

Jedinica vrenja raskrečena zurenjem pod
nimbusima.

Snašla se stazom prosuta stada pred
kišu; izmiljeli heroji. Prave postrojbe mesa pred
kišu i pred vanjsku jetkost. Šačica bičevanih
izjurila s broda sa štakorima, ishlapila deseta
umjetnost.

***

samo naprijed zemljaci ne zamarajte se zbog
likovanja što ste ga posudili vratit ćete kad
budete mogli sad se vi samo fino usmjerite na
proboj je li da sve prođe kao po loju iako nitko ne
sumnja u takve gorostase takve gromade pa niti ja
je li ali svejedno nećemo trčati pred rudo to
nikako ovaj da kasnije svi možemo odahnuti eto
nećemo se nažalost više vidjeti ali što je tu
je želim svu sreću i držim palčeve eh da i
molim vas pozdravite mi
kišu

Jakov Skok

***

U jednoj suboti
Dajem ti brze poljupce u praznom liftu
Daješ mi masline iz svog tanjura
Slušam kako pjevušiš etno u kupaonici
Gledaš me kako nepravilno sjeckam povrće
Slušaš kako gledam te
kako s lakoćom razbijaš čvorove u mojim mislima

U jednoj suboti
Tišina je naša numera
pijemo pivo iz iste čaše
Smijemo se u snovima
kako prevarili smo svijet

U jednoj suboti sakrila su se sva godišnja doba
sve subote i ostale sitnice
U jednoj suboti
Izletnici smo lijepog dana

Sumiramo svemir

Maša Virag

Uvod u teoriju izloga

Za Ines Kostadinovski

u suton dvadeset četvrtoga rujna
četvorica u zatamnjenom izlogu toyote
prolazeći južnom magistralom njene kičme
razorili su osam kralježaka
i moždinom blagoslovili dan.

nekoliko je osoba na obližnjem odmorištu
slijepo vjerujući u teoriju prozirnosti
poludjelo na licu mjesta.
doktori se nikada nisu uspjeli ulogirati
u centralnu heterokromiju njihovih očiju
da bi iz nje izvukli podatk
epotrebne za rekonstrukciju stakla.

unatoč svemu, bila je ovo dobra godina,
i valjalo bi je skladištiti u teglice za zimu.
lom stakla ionako trajno otklanja
svaku mogućnost povratka.

Mateja Tutiš

***

U pjesmi o tebi odavno nema
mjesta leptirima –

sav se njihov posao, vjetar i mirisi
skupio u teške zrele jabuke.

Pjesma o tebi je košara za jabuke
i jasna slabost mojih ruku
da je snažno drže iznad glave.

Dosad bi se po pjesmu uzverala u rascvalu voćku,
pretvarala da sam dio njezine snage i da posjedujem sve
što bi netko imao kad bi bio stablo u proljeće; leptire, mirise
i bezbroj latičavih mogućnosti u koje se možeš osuti.

Ali u pjesmi o tebi odavno nema mjesta leptirima.
Pjesma o tebi traži znojan posao
i dug dan pod jakim suncem –
Pjesma o tebi je košara za jabuke
i još je nisam isplela.

Tea Tekić

Coprnica

Planinskog sam reljefa,                                       
strmo pogrbljena,
naježenih podlaktica                                                   
s injem ispod noktiju.                                
Šumim, zavijam, sikćem i zviždim.                 
Više se ne sjećam
molitva sadrenih svetaca.
Prokuhala i posolila        
pošalicu da sam ukleta.
Kitim se heklanim urocima,                        
grijem pričama zalutalih penjača.           
Hroptaju svijetom                                              
jer im se olovna rutina                                  
ugnijezdila u alveolama,                                   
pa prodišu u visokim skrovištima.                       
Ponirem, cjelivam, propirem i cijelim.            
Kad ih spustim s ramena                                      
u maglovita podnožja                         
propovijedati će svojoj djeci                              
- coprnica je samu sebe zacoprala.

Lea Lesar

„možda sam trudna“

ti znaš, tebi sam rekla
jednom mi je
vrištao kalendar
jedna je čista krpa
bila dovoljna
da mi odgrizne
jutro i misli
dizala se voda
voda prezasićena strahom
a ja sam se
zaboravivši plivati
držala za rub kauča
guglala cijene testova
zbrajala novac

onda sam se rasplakala
tati na telefon
njemu koji inače
samo jednom mjesečno
odglumi anketara
na pet minuta
baš je on čuo
životinjski urlik
iz moje
nepredvidljive maternice
i mislim da sam tad
prvi put nakon previše vremena
i samo na sekundu
postala ipak
njegova kći
nježnost iz glasa dotakla je kožu
i kao da sam mu
pala na trup
dok je govorio:
„reci reci reci
kaj je bilo“
voda mi je već
sužavala grlo
i ono je, napeto, skoro
katapultiralo
prokletu rečenicu
ali nije
prstima sam snažno raširila grlo
zasipala ga šutnjom
pa zaronila pod vodu
i sutra
voda se povukla

Jelena Benčić

Diptih

Čekam da nas sudari opet vjetar;
bura i maestral.
Da se dogodi veliki vrtlog uzajamnih obrtaja kao kad se djeca drže za ruke i vrte u krug.
*
Jašem na snovima koji lebde na nebu. Mekani oblaci sa sedlima, pod Mjesecom. Gledam s njih zvjezdice i razmišljam:
voljeti nekoga mirisom kiše
ljubiti laticom ruže
milovati...
Promatram prolaznost na dlanu, curi mi kroz prste. Sve starija, svakim danom, s više iskustva je ljubav.

Dorotea Vlčková

***

zagreb u okretajima pretankih guma
prijeti im svaki rinzol
križanje savska vukovarska 
zagrepčanka kao epicentar svih iščekivanja
niz zrak cijede se masnoća i zagađenje

ošamaren od sunca u bijeloj košulji
i bijelim hlačama
u sandalama na čičak i čarapama
obojenim u pranju
muškarac pretrčava
kroz plićak fatamorgane
praćen limenim orkestrom
nadrkanih trubača
nestaje u tramvaju

u zagrebu kroz filtar sunčanih naočala
suma svih kadrova
daje niskobudžetni film snimljen iz ruke
maratonska projekcija diktatura je 
osobnog gledišta

Sara Krivačić 

                                                              Ponos

                                                       nije svaki val toliko snažan
                                                       da te cijeloga ponese

                                                       Lako su pridošli
                                                       Gurajuć kofere
                                                       Bojene novošću.
                                                       Trusni su, istrajni.

                                                       Lijepi se gizdaju
                                                       Grdeći nazore
                                                       Bosih nam umova.
                                                       Takve će slušati.

                                                       Laskavi, ženstveni
                                                       Grle dječurliju
                                                       Brujeć im ušima.
                                                       Taru im mozgove.

                                                       Lišeni razuma
                                                       Grade metropolu,
                                                       Bedem jednakosti.
                                                       Tako osvajaju.

                                                       Leći ću umoran,
                                                       Guske će poklati
                                                       Bit će, već sutradan.
                                                       Tvrdit ću posmrtan:

                                                       „Lako je hodati
                                                       Gradom dok žandari
                                                       Brane vaš okoliš.
                                                       Teško je biti zdrav.

                                                       Q (što, zar treba još...?)“

                                                            Mislav Graonić

Prsa dječaka

Mama je napipala 
Desnu kvržicu na ravnini
I u rječnik uvela doktore
Da že-ni
U tijelo ubrizgaju usporenost

Svaki su mjesec nanovo
Odgađali dan 
Raspoznavanja mliječnih zubi
U krvi na dječjim gaćicama,
Tekućinom produživali
Vrijeme trajanja prsa dječaka

Bolest je pronašla
Sklonište 
U jednoj od riječi
Koja cjepivo prikriva
U slogovima;
Svaki put kada zakašlje
Odgojim je u pjesmu

Marija Skočibušić