Slađan Lipovec

na kraju krajeva, koliko god se trudio ostaviti dojam autentičnosti, i mjesta i vremena i sebe, onaj tko piše pod istim imenom uvijek je onaj iz trena u tren nepovratno promijenjen dio tebe, za ne prepoznati…
napis s jednoga bloga, 2006.
 
novi prečac do kvarta

od sjevernih vjetrova krajolik
ima staklenkast okus
tražeći novi prečac
do kvarta zamišljaš toplu sobu
windows XP home edition
svoj veliki prozor a zatim kako sjedaš
s udobne sigurnosti svog radnog
stolca ispisuješ od sjevernih vjetrova
krajolik ima staklenast okus i čajem
otapaš zadnje kristale smrzaja s puta
ruku duboko nabijenih u džepove da prsti
čim uđeš budu gipki
za tipkanje

otvorena polja

u žarištu od znoja
zamućenoga pogleda
kukuruzi su
buktinje kada ih potpiri
vjetar zašušte
njihovi vatreni
jezici a zeleni plamen
spali cijelu
ravnicu

ćukovi
 
ćukovi u dupljama
drveća opliću svoja
nevidljiva gnijezda
ljubavnim krikovima komadaju
noć kao preneražen plijen

polovinom srpnja polijeću
njihovi mladi
najprije puštaju
preplašen pijuk
malo u letu posrću
dok im perje ne prigrle
prijateljska strujanja
noći ovijena oko podnožja
crnih borovih šuma
čiji šiljci urastaju u
bespregledan mrak odakle dopiru
njihovi kliktaji i gusti šumovi
koji ih štite

duboka je noć i od njihovih krikova
klikovi miševa
utišavaju se

i gase se plavičasta svjetla
ekrana

stanje povišene napetosti

noć divlja
po vrućem asfaltu noć je
vrtoglava psina izvitoperena
paranoja pred očima prije
spavanja eksplozije
crvenila turbulencije
po tijelu ujednačuju
tlakove s halucinogenim
fluidima noći
po kojima
tijelo u bunilu
pluta kao
u snu

vrijeme čuda

oko ponoći
kad zgasne javna rasvjeta
i postupno utišavaju
ptice
cvrčci
na trenutak
i žabe
u toplim vodama
tišina zelena od njihovog
usklađenog kreketanja
pretvara se u kišu

pod tvojim prozorom
čudna godišnja doba

pod tvojim
prozorom među neboderima
pticama kovitlaju
južne struje između antena
i čudnih godišnjih doba
duboko u jesen ispod vrhova
dizalica odjekuje duga
potmula grmljavina
neodređenog podrijetla kao da
nevidljivi avioni paraju
fluidne zvučne zidove
oko tebe ili da dugim
mostom nad
rijekom po čijoj površini
klizi zvuk tutnji
nekakav superludi vlak iz kojeg
kad pogledaš čini se
da se strelovito ptice
u letu zanašaju
od brzine i jakih struja
od sutona crvenkastih
oblačnih masa
koje dovlače ovaj rani
mrak i pljusak koji se
naglo nabada na prva
popaljena svjetla
jurećeg grada

welcome to virtualvoodoo.com

ja sam mag crnih
kronika iz vaših misli
istjerujem vragove
pouzdano dajem efektne
naslove
brojevi
krv
i smrt
su svakako
najzahvalniji
zaboravite na tren
vlastite strahove uvijek
je nekome gore
no vama dođite
na moje stranice
zab(or)avite s(v)e
moje misli
kroz cyber space
plutaju baš radi
vas misli si virtualni
pjesnik prije negoli
potone u fotone