Booksina terasa otvorena je svakim danom (osim ponedjeljka) od 10 do 18h. / Booksa's terrace is open from 10am to 6pm.
Close
Page arrow

Jana Radičević - izbor pjesama

Large noah buscher x8zstuks2pm unsplash Noah Buscher; Unsplash.
Četvrtak
21.01.2021.

Na prvoj ovogodišnjoj tribini Učitavanje svoju će poeziju predstaviti i pročitati mlada crnogorska pjesnikinja Jana Radičević. S njom će razgovarati polovica uobičajenog dvojca s Učitavanja, Vigor Vukotić.

megalodon lantimos u epizodi čerečenje psihe i jezik kao smicalica, ogledi

samante još uvijek žive u meksičkim serijama
istorija je fluidna
talas sam vibrirajućih elektromagnetnih polja
kada dostignem brzinu 300.000 km/s zovu me svjetlost
kada se prelomim tu je sto milijardi puta
sto milijardi zvijezda i opet je mračno
zemljina površina nije za stvari koje je napravio čovjek
na national geographicu sam prvi put otkrila darvina
kao što je gustavson otkrio svoje pjesme jer su one nešto što se otkriva
kad već egzistira preostaje samo da se otkriva
Zamišljao sam sebe u blizini svih činova stvaranja
Um postaje haos radosti
da li je zaista moguće zadržati se na Jednom
pod uslovom da nijesmo lajbnic
pred drugima smo racionalisti, po potrebi konformisti
u sobama sebično mazohisti
u prirodi postajemo mistični
u školi su nas učili da nikad ne počinjemo sljedeću rečenicu istim slovom
                                                                                   pri tom nijesu naveli izuzetke
ušla sam u časovničarsku radnju spremna da kupim džepni sat koji nije na prodaju
godina je 2017.
i sredina nije ruralna
mada središte jeste
u takvim se trenucima uvijek sjetim dikensa
velika prevelika megalodon očekivanja
vode nas samo tamo gdje žele da odemo
uče nas samo toliko koliko treba da znamo
zato rječnici koštaju više, jezik je skupa tečnost
a male umove je uvijek lakše kontrolisati
vitgenštajn bi ovdje stavio tačku

direravangardna

koliko vjerujem u to
da sam ti obećala
da neću
on razmišlja puno
i sjeća se svega
            direr je ćutljiv
            direr je ozbiljan
            direr je skroman
kada gledam ljude
vidim nauku o tijelima
kada ljudi vide mene
vjerovatno ništa ne pomisle
ljudi i ja živimo u strahu da nam se nekad nešto ne dogodi
ti i ja razgovaramo preporučujem ti film, kažem, makar jednom ga odgledaj bez sigurnosnih trejlera
ljudi me ne čuju a ja im govorim
            direr je ćutljiv
            direr je ozbiljan
            direr je s k r o m a n
nekad radim stvari zbog kojih se osjećaš bolje
ponekad kasno uveče ljudi dobiju obličja
upravo sad ne budi to što jesi jer
            direr je ćutljiv
            direr je ozbiljan
            direr je skroman

vještica jede mene i brata

            Moć sna i nemoć pred snom, Nikolina

držim stranu poraženih
latentni smo filofašisti
bez pokušaja promjene geografije
Svjat Dreams sjutra i
ništa od toga
ništa
od svega po malo
pa opet
ništa
provjeravam padavine vlažnost vazduha vidljivost maksimalna dnevna
i uvijek
samo izlazak užarene lopte
vještica jede mene i brata
već tri dana ne progovaram jer
ako kažem može postati istina
italijanski doktor liječi rak sodom, koješta
Monika 10 dana pa pauza
između neke igre i prethodne igre može biti fudbal
atmosfera stana: drugovi, meni stižu .jpg objekti
fotografije ne provokativne ali prisne
pro·vocation
provocation ovdje nije poziv na mišljenje
i poslije toga tonem tonem tonem
livada i ljubičaste planine
kao u ratnim filmovima
sati između 9 i 11 uveče
a tek je padao mrak

ispitivanja

u dvorištu vrtića iskopavali smo male rake
unutra smo stavljali marljive mrave i bube
i prekrivali ih smrdljivim biljem
nakon nekog vremena bube bi bestidno okončavale
rozi kvadrati u kupatilu
pričali smo o grlicama na dalekovodu
tata je rekao, ako stanu sa obje noge na dvije žice, spržiće ih
sljedeće što vidim je užarena ptica, sivi dim, i kolutave bijele oči, trepće
to se ne dešava
talente pažljivo sakrivamo iza trećeg kutnjaka
tata je potrošio cijelo moje djetinjstvo da mi objasni šta je ravan

referentni okvir

deda i ja sjedimo u bijeloj ladi
ruku guram među mrtve leptire
njihov prah mi ostaje po prstima
deda mi čita recept za kolač sa piškotama
pomislim, lijepo mjesto za smrt
u samom dnu šoferšajbne

rastemo u tuđim očima

od malih nogu te uče da namotavaš maglu kao šećernu vunu
podneva su svijetle crte na spuštenim roletnama
nosiš protezu a druga djeca te tjeraju da izgovaraš riječ Sssssssunce
crnac iz kraja stalno traži da vozi tvoj rozi bicikl
kada prisloniš čelo uz staklo zamišljaš kako se lomi
satima pokušavaš da uhvatiš pokret minutne kazaljke
tada imaš sate
sanjaš da ti dolaze u kuću i ubijaju sve
kažeš to mami, a ona tebi da će im slomiti nos, vjeruješ joj
živiš na selu a male zmije vijugaju oko tvojih stopala
zemlja ima miris
trava ima miris
trčiš bosa po sijenu i nije ti ništa
nema alergije na polen
nema izduvnih gasova
nema oznake BIO jer je sve zaboga bio/ bila/ bilo
radio/ radila/ radio
ali ipak mrziš ljeto, ti čistiš paradajz koji te hrani, a druga se djeca bezbrižno igraju
slažeš ga u gajbice, da se vidi zelena peteljka

vitiligo

sjedimo jedna naspram druge, ruke su ti crne od zemlje
ti puniš čaše od jogurta
a ja ubadam prstom, i stavljam sjeme
i meni onda crno dugo stoji ispod nokta
ne mogu da ga skinem
ti pokušaš sa starom četkicom za zube
to me golica
doktor ti je rekao da nosiš bijelu maramu preko glave i da pokrivaš ramena
ali ti to ne radiš i pojavljuju ti se crvene fleke po koži
čim dođeš s pijace na krevet prospeš sitne pare i brojiš pazar
dođem, pa čekam da završiš, ne govorim ništa da se ne zabrojiš
kada sam pokušala da se uvučem u tvoju haljinu na tufne
koju si nosila kada si prvi put srela dedu
pocijepala sam je, ali ti se ne ljutiš
imala si šesnaest i ja sad imam šesnaest
ti se na fotografiji blago smiješ
kosa ti je ravna i zavezana u rep
stojiš pored svog konja i držiš uzde

sa mamom u frizerskom salonu

povela me je sa sobom kod frizera
stavili su joj gumenu kapu sa rupicama i izvlače joj pramenove
to traje cijelu vječnost
ali kada izađemo biće ona sasvim nova žena

u zoo vrtu

uzdizala sam se na vrhove prstiju da dotaknem paunov rep
zato sam tako brzo porasla
samo jedno šareno perjano oko
paun neće ni primijetiti
zamišljam kako ga nosim sa sobom kući
ide sa mnom kroz grad
vozi se pored mene u avionu
odlažem ga kod kuće na policu
kao trofej

na recepciji hotela

vidim te u ogledalu naspram pulta, ne nosiš štikle, kosa ti je svezana
i imaš zlatnu pločicu na desnoj sisi

Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studije germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentica na razmjeni boravila je i na sveučilištima u Marburgu i Grazu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21 koju svake godine dodjeljuje grad Graz. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na natječaju Ulaznica 2017, a bila je finalistica više književnih natječaja. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Poezija joj je prevedena na njemački i slovenski, a u najavi su i prijevodi na engleski, francuski i grčki.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu