Druga sestra

Objavljujemo novu pjesmu Ane Brnardić uoči njena gostovanja na Booksinoj tribini Poezija na živo 26.3.

***

Druga sestra

Dobro je imati sestru. Sestra cvate rano, prije biljaka,
prije mjeseca i pernatih životinja.
Ona je prvo nebožansko svjetlo pod krovom, jasna žarulja,
ravna i dobra ploča stola za blagovanje.
I kad me upitaju za porodicu, sve je lako objasniti,
osim tog zlatnog praha, koji sipi iz lijepog
noćurka negdje u svemiru. Lijep cvijet koji je nekoć
imao ulogu žarulje, ali s vremenom svrhe se predaju.

Sestra je sličnost prstiju, razmak među očima mjera je sreće,
ukratko, sestra je nešto vrlo jednostavno, tetrapak
crnog mlijeka. I osobito, čaša koja se prevrne sa stola
za blagovanje, a nužno je i zataknuti
noćurak, iza uha.

Dobro je biti druga sestra. Nepismena prelazi zelenim flomasterom
preko rukopisa školske zadaće, siše vitice mlade abecede
i vidi da je u stabljici kojom se penje u pup
netko već sagradio krhke ali korisne stube.
Druga sestra spava u koritu, pije iz korita i u korito nazuva stopalo.
Jednom kad se stabljike razdvoje u dva gromoglasna
stabla, druga će sestra zdvajati i gledati
u mjesec kao vuk. Druga sestra je malo vuk,
malo vašar dragocjenosti. Ne pušta,
čuva.

Foto: tanakawho, licenca.