Dejana Pacina - izbor pjesama

Ususret gostovanju na tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Dejane Pacina!

Djetinjstvo u klompama

30 sekundi puta u središte sebe.
Tamo je kamen, tamo je kremen
i nema boje koja se mijenja.
Sjećanje je Minotaur,
sjećanje je klupko,
sjećanje je Arijadna.
Jutra su rosna, skliska su jutra,
neba su narančasta i postojana,
kišu ljetne večeri svježim dahom,
a onda popodnevne kiše budu sive
u jesen,
a onda dvorišta budu snijeg
i budu staze
do skrivenih mjesta.
Šarene, klompe
prevelike su za te noge.
U nogama bezbrižnost,
u očima zelene iskre
svega što će ikad voljeti.
Diše, dotiče, pamti
sve što će ponijeti.
Zubi grizu kristale šećera,
ruke pijesak prenose dvorištem,
oči traže izgubljenu ogrlicu,
djevojčica kroti oblake.
Da joj se vrate
kad bude u crnim klompama
na broj.

Svjetlosna prašina

Poželi li ikad da si crn,
da kliziš mokrim ulicama?
Kad ti se misao postojanja umara,
kad je cijeli svijet samo tegla prašine.
Kao Tristan bez Izolde,
kao Izabela bez Solusa.
Kao oko bez zjenice
jednako tumaraš
svjetlom i tamom.
I nebom
i zemljom
hodaš bos.
Bivanjem oslikavaš
svako zrno prašine
koje tamu u svjetlo pretvara.
Kao astronaut si
koji na Zemlju donosi
komadić svemira.  

Trenutci se gube

Teglimo skromnost u kovčegu
kružeći oko kraste vremena
i ne znajući
da je bit u putovanju.
U izmjeni dana i noći
jednakoj životu,
nejednakoj zbroju
njegovih dijelova.

Lijeni povikati,
lijeni razumjeti.
Razboriti suditi.

Stvaranje tebe

Umoči noge u suton,
umoči u mraz,
u maglu.
Složit ću te od papira,
od slova,
od misli samo moje.
Bit ću ti Geppetto
u satenskim cipelicama,
imat ćeš oči od pamuka
i ruke od istine.
Izađi iz zdenca želja,
mokrom se ulicom spusti
kroz pjenastu maglu.
Žudjet ćeš opore
tonove saksofona i
mramorni jazz.
Izvest ću te kroz Mjesečevo staklo,
kroz mlačnu ponoć, kroz desni prst
i posuti te cimetom.
Ne migolji.

Dejana Pacina rođena je 15. 9. 1999. u Požegi. Nakon završetka Opće gimnazije u Požegi, 2018. upisuje jednopredmetni studij kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz vrlo jednostavna razloga – ljubavi i oduševljenja svime što pisana riječ sadrži i omogućuje, ali i zbog same činjenice da bi, u najmanju ruku, jednoga dana mogla svoja saznanja i ljubav prenositi drugima iz pozicije profesorice, a trenutno je na diplomskome studiju. Sklonost i ljubav prema pisanju u njoj je rasla oduvijek, a počela se realizirati ranim djetinjim tekstovima uvrštenima u pokoji zbornik. Pjesme su joj dosad objavljivane na portalima Književnost.hr, Astronaut.ba, Strane.ba te u NEMA magazinu. Osim u pisanju poezije, okušala se i u istraživačkome radu u akademskoj godini 2019./2020. Bavljenje analizom humora u memovima o koronavirusu rezultiralo je radom koji čini zasebnu cjelinu u zajedničkome radu pisanome s kolegama s Fakulteta. Zajednički je rad pod nazivom Od memova do tweetova – pandemija internetskih oblika bliskih usmenoknjiževnoj poetici u kontekstu aktualne virusne pandemije osvojio Rektorovu nagradu i prihvaćen je na natječaju Instituta za etnologiju i folkloristiku pod nazivom COVID-19 u humanističkoj perspektivi: mutacije straha i kulturne promjene te su njegovi autori kao izlagači pozvani na znanstveni skup održan u rujnu 2020.