SAMOSTAN
Grad miriše po samostanu
Ljudi sjede na klupama
Jedan prodaje slike
Jedan porculanske zdjele
Jedan sjedi
Grad se budi i tone u dnevnom rasponu jednog samostana
Sjede na klupama
Jedan priča
Drugi priča
Nalaze se u priči
Jedan maše kišobranom, objašnjava
Grad-samostan
Napušteni sjedimo u restoranu
Priželjkujem da me prevare
Makar za euro
Napušteni grad
Dolaze samo misli
Dolazim moliti za mladost
PROMETEJ U PROMETU
Prometej u prometu
S njim u autu još dvojica
Stoje u Savskoj
Prometej kaže
Jebem ti Zeusa
Dvojica kažu Nemoj
Strpi se, stižemo
Putuju
Čingač čeka
Kaže Jebem ti vola i Prometeja i vatru
Kažu mu Nemoj, stižu sigurno
Čingač i Prometej, gladni k'o volovi
Povezuju se u božanskoj gladi preko Zagreba
Prometej zove Čovjeka u Dubravu
Čovjek rješava vatru, Čignač priprema vola i onda dolaze
Prometej i još dvojica
Gladni k'o volovi
Jedu vola i bacaju kosti
Zeusu
U glavu
MAMA AFRIKA
Jedan je čovjek
Kirurški precizno
Probo sljepoočnicu
Drugom čovjeku,
Samo par kapi krvi
Palo je na afričku
Divljinu.
Odložio je bijele rukavice
I u potoku protrljao
Čiste dlanove.
Potom je otišao
Do jednog od vrtova
I ruke namazao svježom
Goveđom krvlju.
Tako je činio
Narednih sedam dana.
Goveđe glave visjele
Su na kukama
Zakačenim za
Bijele zidove.
Trava se
Natapala krvlju.
Čovjek je zadovoljno
Promatrao kako
Mu ruke rade na
Svojoj cjelovitosti,
Vani se sastajalo
Sve po prvi put…
Krvarila je tada,
Krvarila po svojoj
Unutrašnjosti,
Mama Afrika
I preci i potomci
I sve što ne govori
Skupilo se sve do svog
Najsitnijeg bića.
Život je treperio
Negdje u utrobi.
DA JE BABA MUŠKO...
Večer kod gospođe Duške
Sladi se viskijem
Stari Chivas - Royal Salute
Bez leda
Nudi nas cigarama
Sudjelujemo u igrokazu gdje ona vlada svim predmetima
na stolu
Pućka cigaru, gomila dim
Iza dima te zavarava
Škilji Marlon Brando
Večer kod gospođe Duške
Karta se bridž
Nosi šešir, cilindar, skida ga uz pozdrav
Dominira
Analizira igru i glasno ukazuje na propuste
Psuje primjereno, koristi klupske fraze
Pričamo o politici
Kasnije uvodi nove teme: religiju i znanost
Večer kod gospođe Duške
Počinje Sila
Sluša, ne može vjerovati
Ubili su Boran-agu
Gubi igru
Potom još jednu
Zamjera suigraču
Čangrizava takva guši se cigarom
Gledamo, psuje svece
Jesen ti svi sveci!
Dalje pravi scene
Lupa po televizoru i oplakuje Agu
Mi gledamo, baca nas van
Gotovo uspješna
Ovaj put
Večer kod gospođe Duške
JA
Ja sam ja
Ponekad bi da nisam Ja, ali uvijek, baš uvijek mi se taj nasere
u ogledalo
Izmučen si frajeru?
Tovariš si?
U tridesetima si i jedno ti uho postaje klempavo...
Moram se obrijati
Ja sam ja
Ustvari, i nije toliko loše
Biti ja
Ono kad buljim k'o tele u jednu točku kad sviramo
Drugi gledaju sve redom u publici i slažu prirodne osmjehe
Hej ljudi, ja sam Gospodin Ritam!
Master Yoda, vladam svim balkanskim i afričkim ritmovima
7/8 su mi najdraži
A ono kad gledamo film pa ja skužim duboku poruku? Ideju
uopće za film...
Neki čitaju i prepričavaju kritike...
Ma ja sam super
Ja samo ponekad pogledam kritike
Hej frajeru
Ajde, istrči se malo, obrij se i dobar si
***
Branimir Dropuljić
foto:
jbdodane Pjesme su nastale u sklopu Booksine Radionice pisanja poezije koju je vodila Dorta Jagić. 
