Sonia Borgese, Aerea Negrot i Boris Bunčić
Sonia Borgese čita moju prvu priču.
Sonia Borgese kaže da moram postati pisac.
Sonia Borgese kaže da se ne čuje u riječima moj glas.
Sonia Borgese tvrdi da je to zato što pišem na engleskom.
Aerea Negrot pjeva noću u berlinskom podrumu.
Aerea Negrot odlazi ujutro u apoteku na Mehringdammu.
Aerea Negrot pristaje napisati mi razglednicu.
Šaljem razglednicu Borisu Bunčiću u Špansko.
Boris Bunčić je mimoišao Aereu Negrot u Zagrebu.
Boris Bunčić hoda sa mnom po Gornjem gradu.
Boris Bunčić je zatvoren u berlinskom podrumu.
Boris Bunčić sluša Aereu Negrot.
Aerea Negrot pjeva arije na tehno glazbu.
Aerea Negrot pjeva glasom bez riječi.
Boris Bunčić izgovara riječi bez glasa.
Osim kada izgovara moje ime u zagrebačkom podrumu.
Sonia Borgese živi u Bolzanu.
Sonia Borgese predaje književnost, jezik i povijest.
Sonia Borgese voli Olivera Gelhausena i uči njemački.
Sonia Borgese izgovara svaku riječ svojim glasom.
Abeceda odrastanja
Ž kao život koji imaš.
Z kao zatvor u kojem živiš.
V kao vampir u kojeg se pretvaraš.
U kao utopija odlaska iz vampirskog zatvora.
T kao tunel koji svaki dan kopaš da ne poludiš.
Š kao šarm koji koristiš kada govoriš.
S kao sarma koju jedeš u kantini.
R kao razbojnik koji si postao.
P kao putovanje u zatvoreni prostor.
O kao odluka da ćeš jednom otići.
Nj kao nježnost za kojom čezneš i koja ti nedostaje.
N kao neizvjesnost u tvojim porama.
M kao mašta kojoj se prepuštaš.
LJ kao ljupkost koje nema.
L kao lukavost s kojom preživljavaš.
K kao kredit koji si nepromišljeno uzeo, onaj koji te tu i doveo.
J kao jal za izgubljenim vremenom.
I kao iščekivanje odlaska.
H kao hrabrost za odgovornost koju si preuzeo.
G kao gorljivost koja je hrabrost omogućila.
F kao fascinacija pravdom zbog koje goriš.
E kao eurka moment pogrešnog rješenja.
Đ kao đurđica koju bi na slobodi pomirisao.
DŽ kao džepna karta izlaska koju si naslikao.
D kao dokument koji na izlazu predaješ.
Ć kao ćirilica kojom si si ulaznicu u zatvor napisao.
Č kao čitanje kojem si se u zatvoru posvetio.
C kao cijena postojanja.
B kao banalnost trgovanja cijenama.
A kao abeceda odrastanja.
Ja sam . . .
Ja sam svježa jagoda,
ja sam njezina crvena usna,
ja sam zub,
ja sam jezik,
ja sam njezin smisao,
ja sam njezina smrt.
Ja sam jabuka,
ja sam njezina kožica,
i njezina unutrašnjost slatka,
ali nisam njezina peteljka,
već sam cikla,
i crvena boja na prstima,
tvrda,
zdrava,
kao pravda,
neustrašiva kao moja stopala,
nepokolebljiva kao moja volja,
strpljiva i snažna,
mudra i precizna,
kao strijela,
zalazim sa crvenim suncem iza Žumberka.
Ali ja sam i predvidljiva,
vraćam se kao jutarnja kočija,
mene neće nitko da zaustavi,
jer ja sam Sava,
ja sam voda koja prodire kroz laž,
ja sam mač kada više nisam strpljiva,
ja sam plava, zelena i snažna,
mudra i raspojasana,
ja sam hobotnica,
uronjena,
sva u svojim kukovima.
Ja još nisam umrla,
jer ja sam zmija,
imam tisuću kralježaka, krećem se u svim smjerovima,
ovijam se oko drveća,
razgovaram s ljudima,
moj jezik ih miluje,
moji zubi ih liječe,
rasprostranjena sam među njima kao šuma,
između zemlje i sunca,
ja sam svijet,
mmmmmmmmm,
ja sam šarena i snažna,
mudra i beskonačna,
sva u svojim ramenima, u laktovima, u rukama,
u prstima,
u njihovim vršcima.
Ja sam ona koja se smije posljednja,
moja kosa je crvena,
ja sam vještica,
šešir mi ne treba,
ja sam riječ,
ja sam pjesma,
ja sam dah,
ja sam poklonjena,
svršena,
pojedena,
mmmmmmmm,
ali nisam peteljka,
već sam cikla,
crvena,
tvrda,
zdrava,
kao pravda.
Broj slučajeva mobbinga u školama u Zagrebu u porastu
Broj 121: štitnjača.
Broj 122: srce.
Broj 123: korteks.
Tip škole: gimnazija.
Broj škole: četvrta.
Samo troje?
Troje prijavljeno,
ali štitnjača samo napola uklonjena,
srce samo jedna reanimacija,
a korteks bolovanje, ali ne i hospitalizacija.
Ima koja tužba?
Nema.
Svašta nešto, a na kraju ništa. Dalje.
Broj 124:
Dječja pjesma
Lim pam pam,
dobar dan.
Lim pom pom,
oš’ bombon?
Tam tam tam,
nisam sam.
Lim pim pim,
jesi glupan.
Klop klop klop,
ajd, kaj god,
nem nem nem,
jesi kreten.
Nope, nope, nope,
jesi, jesi,
no, no, no,
jesi, reci.
Nie, nie, nie,
nemam cijeli dan,
lim pam pam,
ajd ajd ajd bam.
***
Branimir Lukić
foto: Aerea Negrot (
Kmeron)
Pjesme su nastale u sklopu Booksine Radionice pisanja poezije koju je vodila Dorta Jagić.
