Začitavanje: 'Sponzori'

Geraldine Beigbeder ima sreće u životu; em je rođakinja francuskog pisca Frederica Beigbedera, em je korijenima povezana s vječno kiptećim Balkanom. Isti ti korijeni su je odveli u Srbiju i vjerojatno je natjerali na pisanje romana Sponzori (Oceanmore 2008.), onako kako porijeklo, djetinjstvo i rodbinske veze uglavnom i natjeraju pisce da stvaraju. No, ovo je priča bez trauma i tužnih sivih uspomena, jer, jednostavno, govori o show-bussinesu i gradu na istoku Europe koji živi 24 sata na dan. Geraldine piše o mladom francuskom paru, Nini i Alainu, koji su došli u Beograd montirati svoj film za sitne pare, ali postupno bivaju uvučeni u kaos srpske svakodnevnice. Big Boss, šef producentske kuće Kapitalist Kamarad Production, izlaže im svoju ideju o snimanju biografskog filma o Hedy Lamarr, američkoj glumici austrijsko-židovskog porijekla i pramajci mobitela i interneta. Cijena? U Srbiji se to i ne pita. Kovčežići puni novaca već čekaju iza ugla, najčešće u rukama tipa s pravoslavnim križem od čistog zlatog koji pada do polovice prsa.
 
Tu su i stereotipni, gotovo stripovski likovi iz močvare balkanskog glamura: Stana, propala narcisoidna manekenka koja se prekvalificirala u glumice (da se kojim slučajem Beigbeder našla u Hrvatskoj vjerojatno bi je opisala kao eventušu, posvudušu, a možda i koferušu). Pojavljuje se i Snežana, novinarka-voditeljica s isturenim dekolteom i beskonačno dugim nogama, te naravno, žena koja je napunila Marakanu, nezaobilazna Svetlana Ražnatović Ceca. Cecina pojava je očito toliko zadivila Geraldine Beigbeder da svako toliko iskrsne u priči: njeni stihovi, spotovi, fotografije, pa čak i ona glavom i bradom.

Nasuprot svim tim rasnim komadima stoje muški likovi, redovito iskarikirani kao raspušteni Balkanci. To su Viktor i Darko, ovisnici o bančenju u Guči, divljanju po beogradskim cestama i pripadnici izgubljene poslijeratne generacije. Jedini muškarac koji nije opasan je kepec Gaga, vlasnik scenarija za film o Hedy Lamarr i čovjek koji je u priču ušetao odjeven u bijele slip gaćice.

Pozadina priče je, dakako, ozbiljnija. Autorica nam opisuje grad koji je pretrpio bombardiranje od strane NATO-a i autodestruktivni Miloševićev režim, a koji još uvijek živi posljedice politike iz devedesetih. Odlazi još dalje, u vrijeme druge Jugoslavije, u život svojih bake i djeda, bogatih građana koje su partizani opljačkali i otjerali iz Srbije. No, Beigbeder ne zalazi u prebolne teme srpske povijesti i ne zauzima ni obrambeni ni kritički stav, ona je još uvijek Francuskinja koja promatra narod svoje majke. Promatra i čudi se, ponekad poprima nešto od njihova balkanskog mentaliteta, a ponekad se ograđuje od njoj neshvatljive dekadencije srpskog društva.

Kako priča dosiže svoj vrhunac tako stvari postaju sve nevjerojatnije. Geraldine nas vodi u Crnu Goru, zemlju Casino Royalea i šverca cigaretama. I zaista, na snimanju filma Nelle Bibice (radi se zapravo o redateljici Nini Mimici i njenom filmu Mathilde) ludilo eskalira u sukobima talijanske i srpske filmske ekipe, pojavi Jeremya Ironsa, Mila Ðukanovića i srpskog gaya Stojana. Ne, Jelena Karleuša je tad vjerojatno imala drugih obaveza.

Isječak iz filma Mathilde čije je snimanje opisano u Sponzorima

Geraldine Beigbeder je vrlo pametno i s dozom cinizma ispisala jednu epizodu iz svog života. Njen tekst je nesumnjivo pitko i zabavno štivo iz kojeg se da iščitati autoričina potraga za korijenima i identitetom, dapače, za jednom svojom dotad neotkrivenom polovicom za koju ponekad kao da žali što ju je otkrila. To je breme naroda toliko različitog od njene francuske polovice da je jasno kako je sama autorica najviše šokirana viđenim. Knjiga je tom linijom uvelike na tragu filma Moje grčko vjenčanje koji je požnjeo velik uspjeh u Americi jer je tamošnjoj publici bio urnebesno smiješan i nevjerojatan grčko-balkanski mentalitet sačuvan i u dijaspori. Upravo je u tome čar Sponzora - svi čitatelji s prostora bivše Jugoslavije mogu otvoriti novi prozor u Srbiju i Crnu Goru kroz oči i riječi jedne dame iz paralelnog svemira kojeg ponekad zovemo i Europska unija.

Katarina Brbora