Začitavanje: 'Tequila'

Nedugo nakon predstavljanja Moći muha Lydie Salvayre, Začitavanje donosi još jednu brzopoteznu energičnu ispovijest neimenovanog junaka. Trend brzih romana od kojih stotinjak stranica savršeno prati manjak slobodnog vremena radnog naroda, jer je za njihovo čitanje potrebno otprilike koliko i za gledanje dugometražnog filma.

Tequila (Meandar, listopad 2008.), poljskog autora Krzysztofa Varge donosi monolog frontmena punk-rock benda. Junak, kojem ne saznajemo ime, nosi lijes na pogrebu svojeg prijatelja iz benda, Debelog, koji je preminuo u nesretnom incidentu s plinskim bojlerom (nimalo rokerska smrt, ništa nalik Janis ili Morrisonu, komentira glavni lik).

Isuse, kako je težak, masni seronja, uvijek je puno žderao, kako netko može toliko jesti i onda umrijeti od nečeg drugog, a ne od žderanja?

Solilokvij glavnog junaka, koji se čitav odvija tijekom prijateljeva sprovoda, sastavljen je od prepričavanja prošlosti benda, tuluma, seksa, gaža. Osim glavnog junaka, bend čine ženskar i junkie Martinez, izvjesni Abdul te luzer i autsajder, nesretno preminuli Debeli. Kroz čitav se roman glavni lik gotovo djetinjastom dosljednošću želi distancirati od Debelog, kojega smatra utjelovljenjem beskičmenjaštva, osobom nedoraslom darvinističkoj surovosti modernog svijeta umjetnika i ostalih profesionalaca. Međutim, iz ispraznog redanja činjenica i plitkih zaključaka, snobizma, poslovične mizantropije i opisa konstantnog oblokavanja da se brzo naslutiti da su Debeli i glavni lik braća po luzerstvu. Dok se roman strmoglavljuje prema svom kraju fabula se gubi u bujici činjenica, a pred čitatelja izranja precizno snimljeni nalaz stanja uma nesretnog čovjeka. On ima želje i maglovite snove, ali nije siguran kako do njih, a k tome još, na samom sprovodu, od šefa svoje izdavačke kuće saznaje da njegov bend više nije toliko fora i da s njima raskidaju ugovor. Brzopoteznom katarzom shvaća koliko su zapravo on i Debeli slični.

Trebao sam uzeti pljosku, već bih sada potegnuo, odnosno za tren, kad dođemo. Kada mi napokon skinu tu kutiju s ramena. Osjećam se kao da sam nosio cijeli svijet, a nosio sam samo sto i nešto kilograma pokvarljivog mesa, mrtvaca u kojem su još i drugi mrtvaci – svinja, krava, ptica, teglim nekakvu apsurdnu trupinu, nekakvu suludu konstrukciju za recikliranje životinja. U pičku materinu, zašto nisam postao borac za prava životinja? Ekološki aktivist? Mogao bih tada odbiti teglenje tog lijesa, mogao bih reći toj kurvi Patrycji da imam svoje principe i da ne mogu nositi lijes nekoga tko je bio groblje za poubijane životinje.

Diplomirani polonist i urednik kulture u najčitanijim poljskim dnevnim novinama Gazety Wyborczoj, Varga si je Tequilom osigurao kultni status u poljskoj urbanoj književnosti. Ali Tequila nije vezana isključivo za Poljsku (zapravo ako se makne par toponima i još nekih činjenica, ne bismo ni znali o kojoj se zemlji u romanu radi), nego priča priču bilo kojeg pogubljenog europskog umjetnika koji ne nalazi ravnotežu između sebe i svijeta. Tequila je kratka, žestoka i gorka, bez obzira na limun i sol.

Srđan Laterza