Tko preživi u KP domu Danbury...

Piper Kerman: Narančasta je nova crna (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.; S engleskog prevele Sanja Šćibajlo i Ela Varošanec)

Godine 1998. Piper Kerman posjetili su policajci pri Američkoj carinskoj službi, Maloney i Wong, te joj priopćili da je protiv nje na saveznom sudu u Chicagu pokrenut postupak po optužnici za krijumčarenje droge i pranje novca.

Kermanova je jedno vrijeme očekivala ovakav posjet, ali tek kad se opustila i nastavila svoj novi život, računi iz prošlosti stigli su na naplatu (u svojim dvadesetima uistinu je bila upetljana u krijumčarski lanac koji je operirao po cijelom svijetu). Od tog dana započinje njezino dugačko i mučno putovanje kroz džunglu američkog kazneno-pravnog sustava koji već desetljećima usitinu jest džungla.

Danas je u Sjedinjenim Državama iza rešetaka više od dva i pol milijuna ljudi ili jedna od sto odraslih osoba, što je daleko više no u ijednoj drugoj zemlji na svijetu. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća broj osoba lišenih slobode povećao se za nevjerojatnih 300%, i to sve zahvaljujući smjernicama Kongresa po kojima suci izriču obveznu minimalnu zatvorsku kaznu za bilo kakvu kriminalnu radnju povezanu s drogom bez obzira na specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Kermanova ima sreće (u nesreći) što joj budući zaručnik Larry i obitelj pružaju bezrezervnu podršku. Nitko od njih nije imao spoznaja o njezinim avanturama iz mladosti, no svejedno – ne okreću joj leđa. Uz nju su Larryijevi roditelji (i njima je, naime, valjalo priopćiti da će im snaha odležati neko vrijeme u booksi) i brojni prijatelji. 

Svejedno, kako kaže Johnny, čekanje je nešto najgore, a Piper će pred suca izaći tek 2003. – punih pet godina nakon podizanja optužnice. Dobila je petnaest mjeseci zatvora i smatrala se sretnicom što nije prošla još puno gore. Početkom veljače 2004. Larry će napokon odvesti Piper u ženski zatvor Danbury u Connecticutu. 

Od tog trenutka ona je broj 11187-424, odsječena je od stvarnog i premještena u pomalo nadrealni zatvorski svijet. Već prilikom prijema Piper će shvatiti golemu razliku između slobode i onoga što ju čeka u Danburyju. 

Po knjizi Narančasta je nova crna snima se istoimena TV serija (2015. kreće treća sezona). Seriju, avaj, ne pogledah ni do dana današnjeg, ali sudeći po knjizi, odsluženje zatvorske kazne u američkom zatvoru daleko je od onoga što smo, primjerice, imali priliku vidjeti u HBO-ovoj legendarnoj seriji Oz (1997.-2003.), ali isto tako nije ni prpošan piknik.

Američki zatvorski sustav kaotičan je, slama čovjeka na sve moguće načine, a nerijetko se odsluženje kazne pretvori u noćnu moru kafkijanskih razmjera. Prvo je na udaru dostojanstvo, a onda i sve ostalo. Velika snaga potrebna je ne bi li se izdržala sva iskušenja, nepravde i poniženja koja osuđeni(k)ce čekaju u američkom zatvoru. 

Nakon prvog šoka, Piper se pribrala i prilagodila kako je najbolje znala. Iskustvo koje opisuje u knjizi promijenit će je iz temelja. Svjedočila je brojnim nesretnim pričama, teškim sudbinama žena koje nisu imale potporu obitelji i prijatelja. Mnoge od njih dobile su dugogodišnje kazne samo zato što nisu imale novaca da plate dobrog ili barem zainteresiranog odvjetnika. 

Naročito je potresno poglavlje u kojemu Piper opisuje Majčin dan iza rešetaka. Prigoda je to u kojoj djeca dolaze u cjelodnevni posjet majkama i, premda je to prilično kaotičan dan, valjalo bi imati kameno srce i ostati nedirnut prizorima proslave Majčinog dana iza zidina Danburyja.

Narančasta je nova crna je knjiga svjedočanstva i teška optužba protiv američkog kazneno-pravnog sustava. Jasno, sustav se neće tako lako promijeniti zbog knjige Piper Kerman. Neće se promijeniti ni zbog stotina drugih svjedočanstava i svakako ne tako brzo. Jedan od razloga je i taj što mnogi dobro zarađuju upravo zbog ovakvog stanja kakvo danas vlada u toj džungli. 

Usprkos tomu, priča Piper Kerman ima svoju težinu. Ona je danas slobodna žena i članica je odbora Udruženja ženskih zatvora. Narančasta je nova crna stoga zaslužuje vašu pažnju i vrijeme.   

F.B.
foto: Victoria OP