Zadnji roman Jurice Pavičića Crvena voda bio je tema travanjskog čitateljskog kluba. Gotovo smo jednoglasno zaključile da nam se knjiga svidjela, a razlozi su prvenstveno zanimljiv izbor teme, koja nije ograničena samo na nestanak mlade djevojke i njenu potragu, već roman pokazuje i kako nestanak osobe utječe na ostatak porodice i daje gotovo pa studiju raspada obitelji, ali i promjene društveno-političke situacije u 30-ak godina, koliko djelo obuhvaća. Te su promjene donesene vrlo suptilno, političnost se ni u jednom trenutku ne forsira, pripovjedač ne docira, ali se promjene vrlo lako mogu iščitati i osjetiti u djelu. Jedna od čitateljica prokomentirala je da je knjigu čitala, odnosno vizualizirala, poput dokumentarnog filma, toliko je uvjerljiva u svim aspektima.
Među jačim stranama knjige izdvojili smo i činjenicu da u romanu ne postoji standardna struktura sa zapletom i raspletom, knjiga teče prilično linearno, ali ne gubi pažnju čitatelja. Osim toga, složile smo se da u knjizi nema glavnih likova, svakome je dana jednaka pozornost i mogućnost da priča bude ispričana iz njihove perspektive.
Roman, odnosno glavna priča za neke od članica čitateljskoga kluba bila je i potresna jer ih je podsjetila na stvarne događaje, nestanke koje smo mogli pratiti u medijima, ali i one koje nisu medijski pokriveni, a čitateljicama su poznati. Potresna je i činjenica da roman podsjeća kako nikoga ne možemo u potpunosti poznavati, čak i najbližu obitelj.
Sve smo se složile da je knjiga majstorski napisana: bilo ju je užitak čitati, pročitale smo je „u jednom dahu", a složile smo se i da se u stilu osjeti novinarski staž, prvenstveno zbog jednostavnosti izraza, ali ne preuzima glavnu riječ. Zanimljivo je napomenuti da smo se sve složile kako se novinarski staž autora primijeti i u istraženosti pojedinih segmenata knjige, primjerice Gorkijevog zanimanja agenta za nekretnine te Braninog boravka i rada na brodu. S tim u vezi, treba napomenuti i da je knjiga vrlo autentična u jeziku i opisu malog dalmatinskog mjesta, stoga smo zaključile da je primjetno da autor dolazi iz te sredine i da mu je ona bliska.
Naposljetku, nismo se složile oko žanrovske odrednice romana – otprilike polovica čitateljica rekla je da je ovo tipičan krimić, dok su druge bile oprečnoga mišljenja, okarakteriziravši knjigu kao psihološki roman s elementima krimića.
Iako mu je, po svemu sudeći, teško naći manu, kao slabija mjesta istaknule smo nedovoljnu motiviranost lika Cvitana, koji je ostao gotovo pa nedorečen, a dijelu čitateljica Matina opsjednutost Silvom bila je pomalo neuvjerljiva.
Ipak, to nije utjecalo na opći dojam o knjizi koji je pozitivan i knjiga je, složile smo se, za preporučiti.
Izvještaj je napisala moderatorica ovog Čitateljskog kluba 54+ Ivana Dražić.
U romanu 'Prometejev sin' Jurice Pavičića do izražaja dolazi autorova sposobnost da odabere, adaptira i složi određene 'klišeje', što čini ovaj roman uzbudljivim, zanatski gotovo savršenim, iako laganim i isključivo zabavnim štivom.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.