Georgea Saundersa (1958.) znali smo prije svega kao majstora kratke priče i vrsna esejista. Kratke priče objavljivao je na stranicama Harpersa, The New Yorkera i drugih uglednih časopisa, a u posljednjih dvadesetak godina izdao je i četiri zbirke: CivilWarLand in Bad Decline (1996.), Pastoralia (2000.), In Persuasion Nation (2006.) i Tenth of December (2013.).
Za Tenth of December dobio je nagradu Folio, no skoro svaka od priča (i novela) u ove četiri knjige kratke proze donijela je Saundersu cijeli niz nagrada i priznanja. Napokon, 2017., izlazi mu i prvi roman Lincoln u bardu .
O 16. američkom predsjedniku Abrahamu Lincolnu, njegovom političkom djelovanju, ulozi u povijesti Sjedinjenih Država, životu i tragičnoj smrti, zna se gotovo sve. Čini se kao da je svaki djelić njegova lika i djela rasvijetljen i prepričan iz svakog mogućeg kuta, ali Saunders kao početnu točku za svoj roman uzima priču koja je duboko intimna i svjetlosnim godinama udaljena od povijesnih zbivanja i krvavog Građanskog rata.
Dana 20. veljače 1862., u dobi od jedanaest godina, umro je Lincolnov sin Willie. Ostalo je zabilježeno kako je u noći nakon njegova pogreba, slomljeni otac u nekoliko navrata odlazio do kripte na groblje i držao sina u naručju. Smrt djeteta nemoguće je prihvatiti kao činjenicu i preboljeti, naprosto je neprirodno i nepravedno nadživjeti svoje dijete i odlasci Abrahama Lincolna do sinovljevog posljednjeg počivališta na groblju Oak Ridge mučan su pokušaj oca da shvati taj strašan udarac i još jednom se oprosti od sina prije nego ga prepusti neumoljivoj smrti.
Iz ovog malog svjedočanstva koje je ostalo zabilježeno i sačuvano do naših dana, Saunders odlazi u prostor između života i smrti – u bardo. Prema čuvenoj tibetanskoj Knjizi mrtvih to je svojevrsna čekaonica u kojoj umrli čekaju daljnju sudbinu. Vrijeme više ne igra nikakvu ulogu i mnogi od stanovnika ovog mjesta već su predugo tu – žive u zastrašujućim, bizarnim oblicima – u procjepu između života i onoga kamo će jednom morati otići. Trojica starosjedilaca zaprepašteni su dolaskom Willijeva oca. Van svake pameti je vidjeti nekoga iz svijeta živih na tom mjestu. Dolazak shrvanog Abrahama Lincolna u isto vrijeme tumače i kao svoju moguću veliku šansu (jer ako dječak i otac uspiju stupiti u kontakt, možda bi i svi ostali mogli isto to) i kao predznak da bi njihovu bivanju u limbu uskoro mogao doći kraj (ako se obznani ono čega se najviše pribojavaju).
Saundersovu priču pripovijedaju stanovnici obaju svjetova – živi i mrtvi, ima ih na desetke, njihova svjedočanstva (ovo posebice vrijedi za one žive) često se ne podudaraju, no ta priča daleko je od sumorne i mučne, a vrlo često je zastrašujuće zabavna, urnebesna, jer takvi su počesto bili i oni sami – prije nego su zaglavili u velikoj čekaonici između svjetova. Jasno, okolnosti jesu sumorne i mučne, a kakve bi i mogle biti na takvom mjestu, ali Saunders unutar tog horora pronalazi mjesta i za neku vrstu bizarnog, crnohumornog odmaka dopuštajući nam da pobliže upoznamo neke od svojih pripovjedača – ono što ih je odredilo u životu i u smrti.
Saundersov roman ne moramo precizno odrediti, ali po rasplesanosti, genijalnom ludilu i bogatstvu jezika, slobodno ga možemo svrstati i među značajna ostvarenja magijskog realizma – književni bardo kojega nastanjuju uglavnom latinoamerički pisci. Lincoln u bardu svakako je nešto novo u američkoj književnosti danas. Nije ostavio ravnodušnima ni kritiku, a niti članove žirija nagrade Man Booker – Saunders je već svojim prvim romanom zavrijedio ovo veliko priznanje.
U više od stotinu poglavlja i s cijelom divizijom pripovjedača, Saunders zapravo koristi vještine prekaljenog majstora kratke forme, jer kao i većina velikih romana, i Lincoln u bardu, izgrađen je od brojnih kratkih priča, prizora, minijaturnih bravura koje se izmjenjuju zastrašujućom brzinom i ulančane izrastaju u veliki roman. Prije same odjavne špice valja odati priznanje prevoditeljici Maji Šoljan na sjajno obavljenom i nimalo jednostavnom poslu.
Lincoln u bardu Georgea Saundersa veliki je kandidat i za nagradu Zlatni Bookser koja će, ako ne bude skandala, biti dodijeljena koncem godine.
***
Foto: Wikimedia Commons
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.