Začitavanje: 'Simpsoni i filozofija'

Izučavanje crtane serije, posebno one koja je planetarno popularna kao Simpsoni, može se isprva učiniti kao posao ispod časti ikome tko se okitio akademskom titulom i k tome je prešao tridesetu. No, skupina profesora, asistenata, filozofa i jedan nastavnik matematike dokazat će snobovima da su bili u krivu. Štoviše, zapanjit će vas broj njihovih referenci na mnogobrojne američke serije, igrane i crtane, počevši od prastarih Dallas i Volim Lucy do Obitelji Jetson i Ludih sedamdesetih, da ćete se na kraju zapitati sastoji li se studij filozofije od gledanja televizije i zašto vas nitko nije upozorio na to kad ste hrlili upisati elektrotehniku. Bez brige, radi se o ozbiljnim ljudima i ozbiljnoj knjizi koja će vas preko vaših omiljenih žutih likova upoznati s Aristotelovim prikazom vrline, američkim antiintelektualizmom, eudaimoniom i još nekim grčkim riječima koje je spominjao Homer, onaj koji nije pio Duff i jeo panirani sladoled. Sad vam je jasno, Simpsoni i filozofija (Jesenski i Turk, 2008.) nisu eseji namijenjeni samo okorjelim obožavateljima vragolastog Barta, pohlepnog gospodina Burnsa i požrtvovne mame Marge, već svima onima čiji klikeri rade sto na sat dok slušaju glazbu, voze se u tramvaju ili izlaze na izbore.

Prvih pet eseja pozabavit će se samim članovima obitelji Simpson: Homer, Lisa, Maggie, Marge i Bart, svaki sa svojim osebujnim manama i vrlinama, ali i sa značenjem koje su autori pronašli u njima i tako ih povezali s velikim umovima filozofije. Ostala poglavlja obrađuju Simpsonske teme, aluzije, seksualnu politku crtića, pa čak i springfildsko licemjerje, a sve to podebljano vjernim i urnebesnim  citatima koja će vas podsjetiti zašto toliko volite ovaj crtić, ali i na trenutak stvoriti dojam da vam se upravo prikazuje pred očima iako u rukama držite knjigu.

Serija koja se prikazuje već dvadesetu sezonu i svo to vrijeme ostaje jednako humoristična uistinu je zaslužila ovakav podroban i ozbiljan osvrt, jer moramo priznati da je crtić koji ismijava američko društvo u tom istom društvu jedna od najpopularnijih i najprihvaćenijih serija i kao takav pravi fenomen. To je prepoznao i James M. Wallace, autor eseja Marksist u Springfieldu, koji je vrlo kritički razmotrio satiru i poruku serije te donio zaključke koji bi možda uvrijedili njenog autora Matta Groeninga. Osim 'pustog filozofiranja' tu su i konkretne stvari koje će oduševiti obožavatelje serije, stvari koje su im promakle ili ih jednostavno nisu znali o žiteljima Springfielda, grada bez države: kad je rođen gospodin Burns, kako se Apu spasio od deportacije i koje je vjeroispovijesti klaun Krusty. Naravno, pošto su filozofi dalekovidni ljudi, u knjigu je uključen popis svih epizoda uz pomoć kojeg lako možete utvrditi gradivo, kao i citati idejnih utemeljitelja od Talesa iz Mileta do Karla Poppera. 

Ni tvorcu Simpsona filozofija nije strana...

Urednici ove knjige, William Irwin, Mark T. Conrad i Aeon J. Skoble, su u svojoj odluci da duboke misle učine zabavnijima, a zabavne stvari dubljima pokrenuli mali niz filozofskih obračuna s pop kulturom. Prvi se na tapeti našao Seinfeld, serija o nečimu s moralno diskutabilnim likovima i politički nekorektnim šalama, pa se sučeljavanje prirodno proteglo i na Simpsone. Skoble je urednik više filozofskih časopisa i predavač na vojnoj akademiji u West Pointu, Irwin se nastoji držati podalje od Moeve taverne, a Conrad tvrdi da više ne vjeruje ni u što i da će upisati pravni fakultet.

Glas posudila:
Katarina Brbora