Začitavanje: 'Polagana smrt Luciane B.'

Argentinski pisac Guillermo Martinez nakon mega-uspješnog romana Oksfordski niz (Vuković&Runjić, 2005.) čitateljima je donio još jedan krimić s neočekivanim obratima, ovaj put začinjen natruhama horora. Polagana smrt Luciane B. (Vuković&Runjić, 2008.), priča o nesretnom kraju djevojke kojoj je slavni i tajanstveni pisac Kloster diktirao svoje romane. Otada je prošlo deset godina, a Luciana je od privlačne i sretne djevojke postala proćelava i uplašena žena; u čudnom nizu nesretnih događaja izgubila je većinu svoje obitelji i uvjerena je da iza svega stoji Klosterova osveta. U strahu za život svoje sestre i bake pomoć traži od svog poznanika, mlađeg i manje uspješnog pisca koji nam pripovijeda Lucianinu priču.

S druge strane doznajemo i Klosterovu verziju događaja. Veliki pisac je u međuvremenu postao još veći, a propali brak i smrt djeteta koji su posljedica njegova pokušaja da osvoji Lucianu daju mu pristojan motiv da joj od života napravi pakao. I dok naš pripovjedač pokušava između međusobnih optužbi razaznati tko govori istinu ili bar kome je ostalo više zdravog razuma, počinju se događati stvari koje upućuju na Klosterovu krivnju. A možda i na nešto jače od samog Klostera...

Guillermo Martinez ponajprije osvaja svojim čistim i nepretencioznim pisanjem. Njegove dugačke rečenice nikad ne zbunjuju niti ostavljaju mjesta sumnji, za razliku od raspleta koji priču ostavlja otvorenom i slobodnom interpretacijama. Po zvanju matematičar, Martinez je u priču upleo zakone prirode, ali i zakone ljudskih osjećaja, poput roditeljske ljubavi, površne zaljubljenosti ili opsjedajuće mržnje. Polagana smrt Luciane B. tako nije ni tipični krimić ni predvidljivi horor već intrigantna priča koja nas vodi u svijet književnika, i to ne samo izmišljenog Klostera, već pravih velikana pisane riječi: Henryja Jamesa, Itala Calvina, Thomasa Manna i drugih. Sam Kloster kao da je biološki nemoguć plod ljubavi između Normana Mailera i Stephena Kinga: ima kvalitetu prvoga i komercijalni uspjeh drugoga.

Osim očitog nadnaravnog momenta, možda je najzanimljiviji Martinezov potez kojim stvara ravnotežu između običnog svijeta svog pripovjedača, njegovih sjećanja na zavodljivu Lucianu kojoj je i sam diktirao svoj roman prije deset godina i mračnog svijeta Klosterovih sjećanja na svoj izvitopereni brak, ubojstvo kćerke i mučan proces traženja inspiracije. Možda upravo zato Martinez na kraju radi kompromis i čitatelju pruža filmičan kraj u sivom u kojem zlo možda pobjeđuje, a možda nikad nije ni postojalo.

Guillermo Martinez se rodio u zemlji Evite Peron 1962. i već je jednako poznat kao i ona. Po njegovom Oksfordskom nizu 2008. je snimljen film s Elijahom Woodom u glavnoj ulozi. Napisao je još i romane O Rodoreru i Učiteljeva žena, a Polagana smrt Luciane B. je po izboru španjolskih kritičara proglašena jednom od deset najboljih knjiga 2007. Na svojoj internet stranici objavljuje članke i eseje.

'Ja sam također bio podcijenio Lucianu. I sada sam bio odurno ovisan o njoj, kao da sam opet adolescent smućen spermom. Prezirao sam samoga sebe. Nisamo mogao vjerovati da mi se u toj dobi to ponovno dogodilo. Prošlo je tada nekoliko sve napetijih dana: nisam joj uspijevao izdiktirati ni riječi, kao da je šutljiva barijera koja se podigla protiv mene bila zatvorila i tok moga romana. Nisam mogao napredovati ni centimetar s njom, no sada sam se najviše bojao toga da neću moći napredovati ni bez nje.'

Katarina Brbora