Za boravak u klubu Booksa potrebna je Covid potvrda. / Covid Certificate is mandatory in Booksa.
Close
Page arrow
Piše: Sara Tomac

'Važni su ljudi, ništa više'

Large morpho amathonte
Naslov knjige: Morpho amathonte Autor knjige: Nada Topić Izdavač: V.B.Z. Godina izdanja: 2020
Utorak
07.12.2021.

Poneke knjige nalik su na gusjenice. Ne upadaju u oči, nisu pretjerano privlačne vanjštine i ne traže pažnju. A onda se poput kukuljice otvore i naočigled stanu preobražavati. Jedna od takvih ime leptira nosi u samom nazivu – Morpho amathonte Nade Topić. Knjiga  je to koja je, čini mi se, nezasluženo prošla pomalo ispod radara, a tek ju je nedavno žiri Frica uvrstio u širi izbor nagrade. Nada se dosad isticala svojim pjesničkim zbirkama, iskorak u prozu napravila je zbirkom priča Male stvari, a Morpho amathonte ne odudara od njenog dosadašnjeg prepoznatljivog poetskog izraza, koji ovaj put pažljivo i vješto uklapa u nešto širu romanesknu slagalicu. Naziv iz naslova označava vrstu leptira upečatljive plave boje koji kao motiv i simbol leprša ovom nevelikom knjigom, koja pak čitatelju svojom dojmljivom pričom i profinjenim jezikom nenametljivo sipa toplinu.

Radnja romana smještena je u današnji Pariz, a sačinjava ga šest cjelina, od kojih je svaka ispripovijedana glasom drugog lika – Yordane, Simona, Irene, Sene i Jeana, čijom perspektivom roman počinje i završava. Priču ponajviše pokreće lik Yordane, postarije vlasnice jednog pariškog lokala i žene neobične sposobnosti namještanja slomljenih i iščašenih kostiju. O Yordani čitatelj saznaje ponajviše, upoznaje njenu prošlost, obitelj, put do dara iscjeljivanja. Njoj gravitiraju ostali likovi, a ona nenametljivo ali snažno pomaže raspetljati njihove sudbine. Značajan lik je i Irena koja je u Pariz stigla s jednog hrvatskog otoka u potrazi za odbjeglom sestrom. Ona je njena glavna motivacija – sestra koju traži dio je nje i kad je nema, i upravo taj odnos, uz Yordanin lik, čini okosnicu romana te je inicijator kulminacije i obrata priče.

Posebnost krije i Yordanin lokal u koji ona prima potrebite osobe s margina društva o kojima brine fizički i psihički, u čemu joj pomažu sin Jean i susjed Simon. Lokal znakovitog naziva Amitié (prijateljstvo) svijet je u malom – svaki od likova ondje je stigao iz druge zemlje, kulture, jezika, obilježen vlastitim nevoljama, slomljenim kostima i srcima. Knjigu bi se stoga možda moglo nazvati i romanom o Prijateljstvu: koliko o fizičkom lokalu, toliko i o toplom odnosu koji Yordana s ostalim likovima gradi. On je iscjeljujuć na više razina i uvjerljivo svjedoči ljudskoj potrebi za razumijevanjem i duhovnim povezivanjem. Čak je i taktilni trenutak namještanja kosti izostankom medicinskih objašnjenja zacjeljenja obavijen određenom tajanstvenošću i elementom bajkovitosti. Yordana kao lijek nudi ponajprije sigurno mjesto u kojem nema predrasuda i diskriminacije, u kojem osobe u potrebi, najčešće žrtve obiteljskog nasilja, mogu pronaći prijateljsko ozračje i mirno sklonište u kojem će predahnuti dok se oporavljaju fizički, psihički i duhovno.

U Yordaninom lokalu zatekle su se, primjerice, Nizar, Yasmin i Oksana, žene koje su preživjele nasilje u svojim obiteljima te zlostavljanja i izdaje svojih muževa. Njihove uloge u priči su sporedne, no njima autorica gradi atmosferu bliskosti, solidarnosti, osjećaja sigurnosti i pripadnosti koji su negdje izgubile, pa uz Yordaninu pomoć opet pronašle. ''Sve tri došle su u modricama. I noću su plakale svaka na svome jeziku iza zatvorenih vrata. Pitao sam se dok bih prolazio na prstima koje rijeke teku niz njihove obraze, koliko su duge i u koje more utječu.'' (str. 20.) Svaka od ovih žena odupire se, koliko umije, nasilnoj struji tradicije, ponižavanja ženskosti i konzervativne sredine u kojoj sreći žene nema mjesta. Nizar je, primjerice, stasala u okruženju prostitucije, a usprkos tome što je u Yordanin lokal stigla slomljenog prsta i zuba (za što je kriv muškarac), nije odustala od romantične ideje o pronalasku normalnog čovjeka. Njena karizma, osmijeh i naivni, zaigrani optimizam motivi su koji se u romanu na više mjesta spominju, a njena priča završava uvjerenošću u njenu snažnu samostalnost. Sve sudbine, ipak, nemaju obećanje sretnog završetka – spomenimo ovdje Yasmin, protagonisticu jedne od potresnijih priča romana, koja je postala žrtvom vlastitog brata nakon što je pobjegla od dogovorenog braka i zaljubila se u drugog mladića. Njena sloboda ostaje začahurena u knjige i pjesme koje eskapistički čita i može poslužiti kao žalostan spomen koliko su neki okovi patrijarhata još uvijek prečvrsti.  

Nada Topić romanom se dotiče iznimno teških i mučnih tema, pa iako od njihove ozbiljnosti ne bježi, tretira ih s umirujućom nježnošću. Primjerice, u sjeni Irenine priče nalazi se tema seksualnog nasilja nad ženama u Domovinskom ratu. Taj detalj razbuđujući je odmak od mjesta radnje, Pariza, i jedna od rijetkih vremenskih odrednica u romanu. Događaju autorica pristupa s iznimnom pjesničkom tankoćutnošću, dopuštajući čitatelju da cjelovitu sliku sastavi samostalno popunjavajući praznine u izrazu, čime pojačava emotivni naboj i okrutnost počinjenog. Nasilje se provlači kroz sudbine sviju likova, gdjekad obojeno crnim humorom, gdjekad dubokim i pažljivim suosjećanjem. Nijedna obitelj romana nije neokaljano sretna i nevina, pa čak i najiskrenije majčinstvo pod lancem što patrijarhata, što bujice nesigurnosti bude uprljano šutnjama, psovkama, neočekivanim pljuskama ili batinama. Nada Topić obitelj tretira kao ishodište i nježnosti i traume, i ta okrutna dvojnost romanu ponajviše daje dubinu i kompleksnost. Tom realizmu autorica pristupa nježno, ublažavajući ga pjesničkim jezikom i povremenom ironijom. ''Svijet je leptir. Molim te, ne diraj ga rukama'', na nekoliko je mjesta podsjetnik na konstantnu mogućnost udarca, raspada i gubitka. Ipak, prevladavajući dojam tijekom čitanja jest obećavajuć i optimističan. Žene iz Yordaninog lokala izlaze ozdravljene, promijenjene, a ona svoju začuđujuću sposobnost izlječenja prenosi na druge. Čak je i bol proizašla spomenutim ratnim zločinom pronašla način da stvori nešto plodonosno, čega je sama Irena dokaz.  

Jezik Nade Topić izrazito je liričan, tekst se na brojnim mjestima rastače u poeziju i pojedine odlomke lako je zamisliti odvojeno, kao zasebne pjesme ili pjesme u prozi: ''Više ne razmičem zastore. / Sunce svaki dan pozvoni i samo uđe. / Ding-dong! / Ukotrlja se. / Mon coeur! / Kao naranča.'' (str. 77.) No, u pripovijedanju tu poetičnost spretno koristi, ne ostavljajući nepoznanice ili dvosmislenosti u radnji. Topić piše kratkim, jednostavnim i efektnim rečenicama bogatima nenametljivim simbolima i metaforama pa tekst posjeduje eteričnu i meditativnu kvalitetu. Istodobno, nju vješto kombinira s dinamičnošću i razigranošću, čemu doprinose neočekivani izrazi i usklici (vraga pojela!) te izrazi na francuskom ili mješavine jezika. U tekstu koristi i svoje već prepoznatljive alate, primjerice, nabrajanja te potenciranje vizualne simbolike grafema, čime stvara dojam gotovo dječje imaginativnosti, naivnosti i živahnosti. Čitanje knjige čini se umirujuće, poput gledanja starog komičnog crno-bijelog filma. U ponekim (doduše rijetkim), primjerima prigovoriti joj se može suvišnost izraza ili nepotrebno poentiranje, a kao slabost mogli bi se navesti i glasovi likova među kojima nema jasne diferencijacije – izuzetak je možebitno lik Simona čija je perspektiva turobnija te zasivljena staračkom letargijom, razočaranošću stanjem svijeta i letom vremena.

Potragu za novi početkom i slobodom najjasnije ilustrira naslovni leptir koji manifestiranjem u različitim oblicima daje smisao i poveznicu težnjama likova. Morpho amathonte leptir je raspadnutih krila u rukama Simonovog oca, životinjica s čarobnim plavim prahom koji ozdravlja iz priče Yordanine mentorice, tetovaža na Ireninim leđima. Njegova krhkost označava uzaludnost i prolaznost zemaljskog, ali i postojanost udarcima i traumama usprkos. Primjerice, nekada začahurena kao gusjenica, lik Yordane poput leptira širi krila, rasipa svoj čarobni prah i ozdravlja slomljene na koje u letu naiđe. Rečenica ''Važni su ljudi, ništa više'' (str. 71.) goli je zbroj njenih težnji, zlatno pravilo koje kroz nju ovaj roman ispisuje i koje ju nadilazi.

Morpho amathonte jedna je od onakvih knjiga na koje nabasate možda slučajno, a onda vas osvoji, i šteta je što se nije našla na nešto prominentnijim mjestima književnih lista i polica. Prožimajuća ideja romana, žalosnim i tragičnim životnim nabacivanjima usprkos, jest ona o nadi, čistom početku, mogućnostima i nikad kasnom ostvarenju mirnoće postojanja. Zaokruženom kompozicijom, ljupkim i tečnim poetskim jezikom te zaogrnuta vjerom u dobrotu, Nada Topić ispisala je efektno, emotivno i slikovito djelo koje vrijedi pročitati. 

Možda će vas zanimati
Video
Homepage nada topi%c4%87 28.05.2021.

Poezija na živo: Nada Topić

Na drugoj ovogodišnjoj Booksinoj tribini Poezija na živo gostovala je pjesnikinja Nada Topić. Ako ste propustili razgovor uživo, svakako pogledajte snimku!

Poezija
Homepage pexels pixabay 40716 10.05.2021.

Majka, zlatica, plastična kantica

Ususret gostovanju na tribini 'Poezija na živo', donosimo novu pjesmu Nade Topić.

Video
Homepage nt 13.03.2021.

Goranovo proljeće i Booksa predstavljaju finalistice nagrade Ivan Goran Kovačić: Nada Topić

Uoči proglašenja dobitnika/ice nagrade Ivan Goran Kovačić, donosimo posljednji u nizu razgovora s finalistima/icama - onaj s Nadom Topić.

Poezija
Homepage nada foto tea marasovi%c4%87 08.03.2021.

Šal

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u Booksi, donosimo pjesmu Nade Topić iz zbirke 'Stope u snijegu'.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu