'Novo Sada': Anatomija trulosti tranzicijskog društva

O pokojnima sve najbolje, osim kada se radi o kontroverznim ličnostima, biznismenima, političarima i sličnima koji svojim odlaskom otvore Pandorinu kutiju i raspaćaju koloplet društvenih nepravdi i kriminala. Ne pojavljuje se tada uobičajena empatija, već nas zanima razina zatrovanosti struktura koje su tijekom života dotakli. Jedna takva smrt potentna je polazna točka radnje romana Novo Sada srpske autorice s riječkom adresom Saše Savanović. Roman je u Partizanskoj knjizi objavljen 2022. godine, a na police domaćih knjižara i knjižnica ove ju je godine stavio V.B.Z. Uvijek aktualnu, pa ipak, kao da nikad aktualniju tematiku korupcije i klasnih nejednakosti autorica istražuje kroz međusobno povezane sudbine ljudi i mutne poslove u kojima sudjeluju, istodobno pripovjedajući napetu detektivsku priču. Organiziran u tri dijela, roman prati istragu središnjeg zločina, upoznaje čitatelja s čitavim spektrom sitnih i krupnih nepoštenih djelatnosti, te u konačnici likovima daje zasluženi epilog.

Smrt u pitanju na početku romana zadesila je novosadskog bogataša i poduzetnika Miladina Todorovića, šefa građevinske firme i važne ličnosti u sferi kriminalnih aktivnosti i nepropisnog zgrtanja profita. Ono što započne kao istraga oko njegove smrti, u kojoj neki akteri vide nešto više od nesretnog slučaja, raspleće se u portret suvremenog novosadskog života i istraživanje raznih oblika ilegalnog djelovanja. Sama smrt (ili ubojstvo?) vrlo brzo izlazi iz fokusa te mu se čitatelj konkretnije vraća tek pred kraj knjige, nakon što upozna dijapazon likova i njihovih odnosa. Osim poduzetnika Todorovića koji je svoju tvrtku podignuo baveći se mutnim poslovima, a potom njene papke zario u gotove sve sfere gradskih i državnih struktura, prominentni likovi su, primjerice, njegova bivša supruga Dezdemona, nekadašnja televizijska ličnost, a sada life coacherica; njen dečko Bogdan, povratnik iz Amerike; Prelez, Todorovićev tjelohranitelj koji istražuje okolnosti njegove smrti; Ana, pravnica i Todorovićeva zaposlenica koja nakon njegova odlaska ostaje traži novi posao; njena prijateljica Marina, Dezdemonina pomoćnica; Anina starija prijateljica Mara.  

Likovi na razne, no uvjerljive načine dolaze u doticaje jedni s drugima, u konačnici portretirajući depresivnu stvarnost tranzicijskog društva u kojem su putevi novca i kapitala jedini poželjni i ispravni, koliko god sumnjivi bili. Trulost prodire u sve slojeve društva, od onih na najvišim pozicijama, preko onih s manjim mogućnostima no jednako nezasitnim apetitom, do običnih ljudi kojima je stvarnost iznevjerila želje i snove te ne vide nikakvu nadu i izlaz u poštenju. Trakavica korumpiranosti zapravo je začarani krug u kojem nema nikakvog moralnog vaganja, već kao da se podrazumijeva da se protagonisti u njemu vrte. Dotiče se autorica i razmahanosti nacionalizma i šepurenja državnim zastavama i simbolima, ironizirajući takvo performativno domoljublje stavljajući ga u kontrast s nepoštenjem i varanjem te iste domovine. Kroz čitav roman očito je autoričino duboko poznavanje i razumijevanje društva i njegovih malverzacija, gotovo špijunsko istraživanje protoka novca, političkih i poslovnih kretanja, kriminalnih radnji i slijepih ulica zakona. Ta društvena propalost otvara put onoj moralnoj koja se temelji na individualizmu, težnji što bržem bogaćenju i napretku, ne biranju sredstva do cilja, a koja karakterizira gotovo svakog lika u romanu.

Potreba i potraga za duhovnošću, odnosno, nedostatak iste, najbolje je ilustrirana kroz likove Dezdemone i Ane. Dezdemona, koja skupo plaća tečajeve i terapije, odgovor na traženje duševnog mira pronalazi u alternativnim, new age teorijama, dok se Ana, bez mogućnosti da novčano investira u vlastiti mentalni boljitak, uzda u znakove koje joj daje gatanje iz kave ili graha. No, i kod jedne o kod druge potraga za ispunjenjem u suvremenom društvu ne rezultira pravim mirom, već djeluje poput brzinske zakrpe, instant olakšanja neuroza koje ih muče. Likovi tako zaglibe u ovisnost i kaos, izgube orijentir te bivaju uvučeni još dublje u košmar iz kojeg se bjesomučno trude izaći. U likovima se lako da iščitati izrazita ironija naspram suvremenih samoprozvanih duhovnih gurua, self-helpa i traženja odgovora o vlastitom stanju i budućnosti u znakovima i znameljima, čime im se dodaje na tragikomičnosti. Individualističko kapitalističko ozračje društva prelijeva se i duhovnu i moralnu sferu koje također postaju korumpirane u vječitoj težnji za bržim, boljim i povoljnijim rezultatima i odgovorima.

Iako vjerodostojno ilustrira suvremeno društvo, romanu se mogu pripisati i određeni nedostaci. Primjerice, velik broj likova kojima se autorica nastoji posvetiti s jednakom pažnjom često odvlači fokus s centralnog misterija romana. Iako se to da objasniti time da slučaj kojim roman započinje služi tek kao ishodište kompleksne studije društva, mišljenja sam da bi dosljednija usmjerenost na određene elemente radnje i likove doprinijela čvršćoj strukturi i napetijoj atmosferi. Razrješenje središnjeg pitanja radnje, iako temeljeno na snažnoj klasnoj dihotomiji, stoga se doima mlako, donekle nezasluženo i pojednostavljeno. Isto tako, autorica unutar poglavlja često izmjenjuje perspektive likova, kao da pošto poto želi objasniti kontekst, uputiti u okolnosti onoga čime se bave, što dodatno razvodi strukturu i miče fokus s pojedinačnih likova i linija radnje. Manje detaljiziranja zauzvrat bi omogućilo bolju i jasniju karakterizaciju te umanjilo dojam da se od (književne) šume ne vidi drvo.

Usprkos bavljenju ozbiljnom i složenom tematikom, Novo Sada zapravo je veoma pitko i uzbudljivo štivo, što ponajprije duguje sposobnosti autorice da u kompleksnu građu utka obilje ironije i humora. Iako povremeno pretjera u određenim postupcima, primjerice, gomilanju svojevrsnih sarkastičnih objašnjenja ili opaski, autoričin izraz djeluje svježe, zaigrano i nepretenciozno. Roman je ujedno izrazito dinamičan i u radnji i u interakcijama likova, te veoma filmičan, pa ga se lako može zamisliti kao podlogu za neki vizualni medij, primjerice film ili mini seriju. Premda u mnogočemu osvještavajući i tragičan jer većinu likova čitatelj prati na putu u propast, roman je nadasve zabavan i u mnogočemu dobro upogonjuje i kombinira glavne značajke kriminalističkog trilera te društvene satire.

Iako je knjiga originalno objavljena prije nekoliko godina, ako se uzme u obzir mjesto radnje, nedavna prva obljetnica tragedije pada nadstrešnice novosadskog kolodvora te kontinuirani prosvjede i nemiri u susjednoj Srbiji, teško je zamisliti prikladnije ozračje za njeno postojanje od upravo ovog trenutka. Naravno, korupcija, kriminal, nasilje i diktatura kapitalizma koji kontinuirano produbljuje klasne razlike nisu stanje ograničeno na Srbiju, već se lako mogu prepoznati i u našoj državi. Novi Sad stoga postaje simbol općeg stanja suvremenog nesređenog, tranzicijskog društva i propalog ljudskog duha. Dijapazon likova Saše Savanović te poslova kojima se bave zorna su ilustracija trulosti sustava, pa ipak, neizmjerno je zabavno o njima čitati. Iako roman na razini strukture i karakterizacije pati od ponekih nedostataka, odnosno, viškova, zaključiti se ipak može da se radi o izrazito pametnom, pronicljivom i duhovitom štivu koje bez uvijanja razotkriva i secira svu gnjilost u kojoj živimo.